Vijest koja je iz Venecije stigla na otoke 3. lipnja 1797. godine, da je "Lav mrtav", to jest da je pala Mletačka Republika pod navalom Napoleonove vojske, koja je vladala ovim otocima preko 700 godina, izazvala je iznenađenje, ali i veliko oduševljenje.
Naime, sve do konca 18. stoljeća ovi otoci su snosili feudalne namete svog stoljetnog gospodara. Ovisno o vremenu, bilo ih je raznih kao i raznog iznosa. Godine 1018. namet je iznosio 55 kuninih kožica uz još neka davanja. Nakon konačnog zauzeća Cresa i Lošinja (1409. g.), Venecija je nametnula danak od 628 dukata koji se vremenom uvećavao.
Plaća kneza kojeg su također izdržavali i plaćali otočani, također je bila različita s obzirom na vrijeme i prilike. Po naredbi dužda iz 1410. godine, plaća se odbijala od otočkog danka pa je knezu išlo 400 dukata. U jednoj listini iz creske bratovštine "San Lorenzo" stoji da je knez Nicolo Arimando (1468. g.) svaka četiri mjeseca dobivao po 500 lira. Jedan podatak iz 1591. godine obavještava nas da je knez mjesečno dobijao 19 dukata. Nešto kasnije otočani su zatražili od mletačkog Senata da se kneževa plaća poveća na 30 dukata mjesečno, ali od novca koji je namijenjen Veneciji kao danak koji plaćaju otoci. Senat je prihvatio prijedlog.
Pred konac Republike, danak Cresa i Lošinja je iznosio 1920 lira, a plaća kneza 588 lira. Treba napomenuti da je pored redovite plaće knez imao i druge prihode s otoka, bilo da je riječ o poklonima općina ili pojedinaca, zatim od novčanih kazni i sl. Imao je pravo na privilegirane cijene (veoma niske) na svu robu kao i na živežne namirnice. Otočani su, naime, bili obvezni da "svoga" kneza svakodnevno besplatno snabdijevaju mesom, voćem, povrćem, mlijekom i drugim namirnicamaa i predmetima potrebnim kneževoj familiji. Kad nije bilo janjadi, dobijao je piliće. Ni to nije bilo dovoljno, pa su neki knezovi naprosto pljačkali otočane kako bi izvukli što veću dobit i kako bi se obogatili kroz dvogodišnje namjesnikovanje.
Uz ostalo, knezu je pripadao dio naplate kazni osuđenih osoba, dio konfiscirane imovine, a pripadala mu je nagrada od 200 lira koje su mu bile dužne platiti otočke komune kada bi uhvatio i priveo odbjeglog osuđenika na smrtnu kaznu. Godine 1558. generalni providur je naredio da mu komune moraju isplatiti jedan dukat svaki put kad izjaši iz grada radi nekog spora među otočanima.
Uz sve, bio je "običaj" da se knez daruje u vrijeme blagdana, i to ne bilo kakvim poklonom. Činile su to kako komune, tako i pojedinci. Dešavalo se da knez koji put nije bio zadovoljan darovima pa je odredbama nalagao što mu se ima "pokloniti". Dakako, radilo se o nezakonitim nametima. Kada je to prevazišlo svaku mjeru, otočani su se žalili generalnom providuru u Zadru ili ravno u Veneciju. Ako bi s te strane izostala zaštita, otočani su stvar uzimali u svoje ruke. Godine 1277. ustali su s oružjem protiv kneza Marka Querinija da zaštite svoja prava i imovinu. U okršajima pobiju mu 140 goveda, naprave mu druge štete, a njega uhvate i ubiju. U izvornoj građi o tom događaju stoji da su to učinili "veoma okrutno".
Nesporazuma, pa i sukoba, bilo je za sve vrijeme mletačke vladavine ovim otocima, tako 1589., 1590., 1600., 1602. itd. Dokumenti koji o tome govore (knjige terminacija generalnog providura za Dalmaciju i odluke Senata u Veneciji) uglavnom se odnose na samovolju kneza i njegovih službenika koji su posezali za imovinom, ne samo za općinskom, nego i privatnom. Kada bi se nakon obavljene istrage ustanovilo da su pritužbe opravdane, stizala je javna osuda takvih postupaka kneza.
Stanovnici otoka su pored raznih davanja knezu bili opterećeni i davanjima (porezima) od strane općinskih vlasti. Godine 1640. uveden je namet na ribolov koji je iznosio 10% na ulovljenu ribu. To je osorskoj općini donosilo prihod od 240 dukata. Otočani su bili dužni plaćati određene namete i gradskim sucima, a onda crkvi dvadeseti dio od cjelokupnog ulova itd. Uz sve bili su dužni davati janjce, piliće i drugo povodom nekih izvanrednih događaja. Kada je 1630. godine došla u posjet Lošinju ugarsko-hrvatska kraljica Ana-Marija Bavarska, lošinjski ribari su dobili zadatak da ulove najbolju vrstu ribe za kraljicu i njezinu patnju. U pomoć su bili pozvani ribari s otoka Ilovika i Unija. Iz tog vremena spominje se prvi put ribolov fružatom i zagonicom.
Slijedi: O osnivanju Općine Mali Lošinj