Cresko-lošinjski arhipelag u sjevernom Jadranu čine dva veća otoka - Cres i Lošinj, i nekoliko manjih među kojima je i Unije, najistureniji otok ovog niza u pučini prema Italiji.
Površina mu je svega 17 km². Obala mu je dosta razuđena, posebno istočna s nekoliko pitomih uvala među kojima su: Podkujni, Maračuol i Vognjišća. Otok je nizak, s najvećim uzvišenjem Arbit od 129 m. Da je bio naseljen već u prapovijesno doba potvrđuju dva gradinska naselja, jedno na južnom dijelu otoka, na uzvišenju Arbit, i Malendarska na sjeveru otoka. Još se naziru ostaci njihovih utvrđenja, nailazi se na ulomke zemljanog posuđa i sitni materijal.
Unije imaju nešto što je za njegove žitelje u svim vremenima predstavljalo blagodat. To je plodno polje pogodno za uzgoj žita i drugih kultura. Značaj mu je i taj što ima slatkovodne izvore. Ako se tome dodaju vinogradi i maslinici, pa okolno more puno ribe, ne treba čuditi da su se u svim vremenima mnogi otimali za njega.
To je bio razlog da ga nasele i Rimljani. Polje su pretvorili su plodni vrt, a po otoku su zasadili masline i vinovu lozu. Slatkovodni izvori su omogućili zalijevanje, o čemu svjedoče ostaci bunara. Izvori su toliko jaki da se uz južnu obalu polja naziru podvodni izvori, zbog čega to mjesto nosi naziv Vrulje. Ostaci rimske ladanjske vile nalaze se na južnoj strani, upravo na Vruljama (Mirinama). Zidovi pokrivaju veću površinu i dopiru sve do obale. Prema stanju na terenu može se zaključiti da su valovi odnijeli nekoliko metara zemlje i zida koji ih i nadalje podrivaju. Prije nekoliko godina isplakali su poklopac sarkofaga i kosti ukopa. Tu su česti nalazi novčića, keramičkih svjetiljki i dr. Na mjestu današnjeg naselja (jedinog na otoku) u rimsko doba su se vjerojatno nalazile nastambe radne (robovske) snage, koje su u srednjem vijeku prerasle u srednjovjekovno naselje sa stanovnicima kmetskih obveza.
Rimljani su izgradili i cestu koja je vodila od polja uzduž otoka do krajnje uvale Goligna na sjeveru otoka. Na nekim mjestima još se vide njeni ostaci. Luka se nalazila na istočnoj obali u zaštićenoj uvali Maračuol, s obzirom da je zapadna obala krajnje nezaštićena od vjetrova (što i danas predstalja problem žiteljima naselja).
Vijesti koje se odnose na Unije iz srednjeg vijeka uglavnom se tiču sporova zbog vlasništva nad njim koji su vođeni između Venecije i Madžarske, potom između Osorske biskupije i mletačkih feudalaca, a potom između Osora i drugih otočkih komuna itd. Otok je došao definitivno pod mletačku vlast 1018. godine kada su se otočani obvezali duždu Ottonu Orseolu plaćati godišnji tribut. Godine 1105. preotimaju ga Madžari i drže ga 10 godina, da bi ga Venecija povratila i s kraćim prekidom držala sve do 1797. godine.
Otok je bio u posjedu nekoliko mletačkih familija od kojih su ga najduže držali Staraloti, Baroci i Dandoli. Godine 1281. povratila ga je Osorska biskupija, ali ga nije dugo održala. Stalno je bio predmet spora jer je predstavljao izvor bogatstva (žitnica, maslinici, vinogradi). U 17. stoljeću s Unija se uz ostale proizvode izvozilo i 700 barela vina. Žitelji Unija su se kao koloni često sporili sa sa svojim gospodarima (Osorska biskupija, benediktinski samostan Sv. Petra u Osoru, mletački feudalci). Godine 1680. bilo je određeno da su dužni davati svojim gospodarima jednu trećinu uroda žita i jednu petinu od dobijenog vina. Od preostalog dijela bili su dužni dati jednu desetinu crkvi, kako su to činili i ostali žitelji ovih otoka.
Otok je često bio na meti gusara i uskoka, kao i susjedni otoci. Venecija je već 1236. g. obvezala cresko-lošinjske otočane, među kojima i Unije, da opreme lađu s veslačima za zaštitu od gusara. Trpjeli su i susjedni otočići Vele i Male Srakane, Susak, zatim Veli i Mali Lošinj, Nerezine, a na otoku Cresu grad Cres, Valun, Punta Križa, Martinšćica, samostan trećoredaca u Porozinama na sjeveru otoka, kao i otočić Sv. Petar i Ilovik.
Od vrjednijih sačuvanih spomenika na Unijama je ploča pisana glagoljicom, rimski sarkofazi i arhitektonski ulomci. Mnogo toga je u posljednje vrijeme razneseno, kao i sa susjednih otočića Vele i Male Srakane.
Na Unijama se nalazi još nešto što je u prošlosti za njegove stanovnike imalo veliki značaj. To je velika lokva sa slatkovodnom vodom, iz koje su se stoljećima napajala stada goveda, volova, ovaca i koza. Duboka je i ne presušuje. Kako već dugo ne služi svrsi, zapuštena je i zasuta nanosima. Za pretpostaviti je da se u njoj nalazi mnogo toga što je preostalo od stoljetnih stanovnika ovog lijepog otoka.
Slijedi: Cresko-lošinjsko plemstvo u Srednjem vijeku