Supružnici Sonja i Stipe Gulam u Nerezinama već skoro 20 godina imaju štand (ispred marketa) sa svojim proizvodima tradicionalne otočne tematike. Krenulo je s jastučićima od lavande, zatim eteričnim uljima, a ubrzo je asortimanu dodan cijeli niz proizvoda od maslinova drva koje izrađuje Stipe. Za te je proizvode od masline Trgovački obrt Gulam višestruko nagrađivan, a vrijedi spomenuti da su čak četiri puta zaslužili renomirani certifikat "Hrvatski otočni proizvod" kojega dodjeljuje Ministarstvo regionalnog razvoja. Ne treba, stoga, čuditi što je Turistička zajednica Malog Lošinja uvrstila T.O. Gulam među 16 proizvođača s oznakom "Lošinjski lokalni proizvod". Četvrti je to put da im TZ odaje priznanje dodjelom tog važnog certifikata (prvi put je to bilo 2009. godine).
Proizvodi su uistinu raznovrsni, od dasaka za rezanje, nožića, žličica za med, kaciola raznih veličina, zdjela, preko raznih privjesaka u obliku srca i križića, sve do posve umjetničkih i originalnih skulptura među kojima se ističe skulptura logera "Nerezinca". Ta je skulptura glavni razlog zašto je TZ ponovno odao priznanje Gulamima. "Ljudi ovakve proizvode ne mogu naći bilo kada i bilo gdje. To su sve redom unikatni proizvodi. Riječ je o našoj otočnoj maslini, tvrdoj s kamena. Ona je jako teška za raditi, ali meni je to užitak", potvrđuje nam Stipe napominjući da mu je za izradu potrebno samo lijepo vrijeme. Volja je, pak, neupitna.
Sam proces izrade počinje pomnim odabiranjem komada masline. Stipe iza sebe ima već puno "utakmica u nogama" i točno zna koji je komad prikladan za izradu kojeg proizvoda. Naravno, nužno je da postoji određena inicijalna ideja, zatim svojevrsna skica učinjena olovkom na površini drva, ali rad s maslinom je specifičan i bitno je u svakom trenutku biti spreman na promjenu inicijalne zamisli. Slike se u glavi mijenjaju munjevitom brzinom, a ruka mora pratiti taj tempo. Sve svoje proizvode Stipe izrađuje isključivo ručno, koristeći dlijeta raznih veličina. Makar, pokušavalo ga se nagovoriti da pređe na strojni način izrade. "Ja sam njega pokušavala nagovoriti da uzmemo tokarski stroj jer je onda ipak moguće napraviti malo više i malo brže. Iako, to onda više nije ista kvaliteta rada. Ali odlučio se, i u tome ga je podržao direktor TZ, da ostane na ručnoj obradi", govori nam Sonja, ustvari sretna što njezino nagovaranje nije naišlo na plodno tlo.
Ljubav prema obradi drva, kako to obično biva, Stipe je pronašao još u djetinjstvu, ali izrađivati proizvode po kojima je danas poznat nije počeo do prije nekih petnaestak godina. Inspiracija je, zapravo, došla kada su Sonja i Stipe počeli posjećivati razne sajmove. Na njima su vidjeli da postoje proizvođači koji izrađuju proizvode od drva, nerijetko i maslinova. Upitali su se ne bi li se mogli okušati u izradi nečeg sličnog i to kao da je pokrenulo nezaustavljivi domino-efekt iz kojega se izrodio spoj maslinova drva i umjetnosti. Inače, njihova je trgovačko-proizvođačka djelatnost uistinu prava obiteljska priča. Na štandu kojega ljeti postavljaju u Nerezinama godinama je, dok je studirala, radila njihova kći. Nema jače povezanosti od one obiteljske, a na primjeru T.O. Gulam to najbolje možemo vidjeti. Međusobna podrška i poticanje ono je što ih tjera na konstantno pronalaženje novih i inovativnih ideja za njihove proizvode.
I dok stranci, naizgled, više cijene takav proces izrade, vrijedi istaknuti da je sve veći broj lokalnih stanovnika počeo prepoznavati kvalitetu proizvoda od maslinova drva koje izrađuje Stipe Gulam. Ljudi se njihovim proizvodima uvijek iznova vraćaju, nerijetko i unaprijed naručuju izradu posebnih proizvoda, a kupci dolaze, bez preuveličavanja, iz cijelog svijeta. Jedna je ribica otišla čak i u Kinu. Prisjetili su se Sonja i Stipe i smiješne scene kada je jedan turist u kupaćim gaćama na biciklu došao do njihovog štanda kupiti jednu veliku, tešku i prilično skupu zdjelu. Novce je čuvao u kupaćima, a zdjelu je jedva uspijevao nositi istovremeno gurajući bicikl kroz Nerezine. Stipi se ponekad teško oprostiti od vlastitih suvenira jer se s njima posebno poveže. Dok ih gleda kako odlaze osjeća kao da mu uzimaju dio njega samoga. Ipak, to ga ne sprječava u pronalasku novih ideja. "Koliko ja imam ideja, kad bih to sve mogao realizirati bilo bi to ravno svjetskom čudu", zaključio je Stipe naš razgovor. Mi mu samo možemo poželjeti da ne odustane od ideja jer su one nužan preduvjet svake umjetnosti.
