I bez podatka o bavljenju pčelarstvom u djetinjstvu, u razgovoru s našom sugovornicom brzo postaje jasno njeno vrlo dobro poznavanje ove djelatnosti i odnos prema pčelama, gotovo onakav, kakav obično susrećemo u ljudi koji imaju pse ili mačke. Početno bavljenje pčelarstvom iza kuće u Malom Lošinju s vremenom je zamijenjeno onim na terenu otprilike između Artatora i Ćunskog, s ulazom na cesti koja s glavne otočne prometnice vodi prema lošinjskom aerodromu - ondje vodimo i razgovor - s tim da se zbog ispaše košnice sele na teren na području Osora.
"Ove slabije doselimo ovamo, jer je ovdje više toga u cvatu. Više je polena, ovdje su voćke i brže se razvija pčelinje društvo", kaže nam Nives Novak Jerneić, ipak napominjući da je za pčelarima slaba godina: "Lani uopće nismo vrcali, jer je godina bila toliko sušna da se i kadulja osušila do korijena. Uvjeti moraju biti idealni, ni previše vjetra, ni previše kiše, a noći ne smiju biti prehladne".
Prije petnaestak godina pao je rekord, tada je ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo imalo gotovo četiri stotine košnica i pet tona meda, što je ostao dosad nedosegnut broj. "Kako će biti ove godine? Optimisti smo, ali vidjet ćemo, ne usudim se prognozirati. Sada imamo 130 košnica; ljeti jedno društvo može brojati 50 tisuća pčela u jednoj košnici, a zimi može biti deset-petnaest tisuća. To varira, nisu sve zajednice jednako jake i mnogo zavisi o tome kakva je matica u košnici".
Najvažnija paša je kadulja, koju na otocima opisuju kao "kraljicu ljekovitog bilja". Zanimljivo je da su s ovog obiteljskog gospodarstva ranije prebacivali košnice na kopno, na terene u Fužine i Vrata u Gorskom kotaru, kako bi pčele dobile pašu kakvu na otocima nemaju, no to je zasad obustavljeno zbog velike zahtjevnosti posla. "Pokušali smo ih prebaciti i u Beli, ali to nije bilo uspješno. Ostale su bez hrane i izbole nas", napola će u šali naša sugovornica, kojoj u radu najviše pomaže majka, a po potrebi se uključuju i drugi članovi obitelji.
Maslinovo ulje konačni je proizvod četiristotinjak stabala. Od četiri-pet vrsta, ovdje je najzastupljenija sorta leccino, a potom picholine i pendolino. Jesenas je ovo gospodarstvo proizvelo oko tristo litara ulja - bilo bi i više, da nije bilo invazije muha, pa je dosta plodova palo. U pravilu, prakticiraju raniju berbu, što znači i pikantniji okus ulja, a ove sezone je blažega okusa. Maslinik je relativno mlad, s obzirom da je najstarije stablo staro trideset godina, pa su mlađa stabla manje rodila. Veći rezultati, bude li sve po dugoročnim planovima, tek se mogu očekivati. I ulje i med, kada ga ima, mogu se nabaviti na licu mjesta, na kućnom pragu obitelji u Malom Lošinju, a moguća je i dostava na kućnu adresu naručitelja. Kako to već biva, ono čega nema dovoljno, najviše se traži, pa se ovdje ove godine redovno susreću s pitanjem "Ima li meda?"
