U ponudi ima majice, šalice, zdjelice, magnetiće, naplavljeno drvo u ulozi vješalice za ključeve, a prevladavaju motivi otoka na koji je autorica doselila. "Otkad znam za sebe, crtam, završila sam srednju školu za modni dizajn u Varaždinu, a u Zagrebu, na Črnomercu, Tekstilno-tehnološki fakultet. Tamo se uglavnom crtalo, a manje dizajniralo. Još dok sam živjela u Zagrebu, crtala sam po majicama, a dolaskom na Lošinj počela sam ozbiljnije s tim, kao posao. Ovo mi je već deveta godina i imam kupce koji mi se vraćaju od samog početka", kaže autorica, s kojom smo razgovarali u Artatorama, gdje stanuje, u dnevnom boravku koji je dobrim dijelom i radionica.
Motivi? "Većinom su vezani za Lošinj - more, stijene, galebovi, podmorje, barke, ribe, hobotnice, mačke, Sušćanka, brod 'Nerezinac'. Puno šećem po otoku, pa na svakom koraku nađem inspiraciju", kaže Ana Slaviček Brečić, koja je za svoje radove od Turističke zajednice Grada Malog Lošinja dobila oznaku "Lošinjski lokalni proizvod", vrednujući prepoznatljivost podrijetla proizvoda povezanih s cresko-lošinjskim otočjem te dizajnersku originalnost.
"Najbolje se prodaju majice, podjednako one za djecu i one za odrasle. Djeca, kako rastu, ponekad hoće isti motiv koja su imala na ranijoj majici, a najbolje idu motivi galeba, lavande, bicikla, meduze, brodića. Naručuju mi natpise imena za rođendane, tako da nema granica, a ponekad, kada mislim da nešto neću moći napraviti, to ipak ispadne sasvim dobro", priča nam autorica, dodajući da joj za jednu majicu treba, ovisno o složenosti, od sat i pol pa i do pet sati rada, s dodavanjem etikete, pakiranjem. Godišnje izradi i proda 300 do 400 majica, a kupci su najčešće gosti iz drugih dijelova Hrvatske, zatim Slovenci, ali i drugi turisti. "Zanimljivo je da domaći stanovnici nekada ne primijete štand i dovede ih netko od gostiju", ističe, dodajući da rijetko nailazi na prigovore zbog cijena suvenira.
Na pitanje o nekoj anegdoti iz sada već mnogo godina izrade i prodaje suvenira, ističe poruku koju je dobila iz Slavonije, u kojoj joj je zahvalila majka djevojčice kojoj je s mužem kupila ručno oslikanu majicu kao uspomenu na prvi dolazak kćeri na Lošinj, a nakon što je i sama kao djevojčica dolazila na otok, boraveći u odmaralištu "Petrokemije" iz Kutine, u kojoj je njen otac radio. Tako je, moglo bi se reći, u istoj obitelji treća generacija zavoljela Lošinj.
Postoje i planovi za budućnost: "Sada kupujem keramiku za oslikavanje, a planiram je ubuduće sama izrađivati, jer sam završila tečaj, pa ću probati proširiti asortiman. Gosti traže puno istih motiva, ali daju i nove ideje!"
