Od lošinjskih motiva do osobnih priča, slijedi i slikovnica "po domaću"

Tea Đurić Margeta / foto: B. Purić
Tea Đurić Margeta / foto: B. Purić
Kao razglednice, podmetači za posuđe, uokvireni crteži, magnetići za kućni hladnjak, torbe, majice, gotovo sve što vam padne na pamet, pojavljuju se radovi koje osmišljava i izrađuje Tea Đurić Margeta, jedna od izrađivačica koja je dobila oznaku "Lošinjski lokalni proizvod".


Ovu oznaku dodijelila je Turistička zajednica Grada Malog Lošinja, za prepoznatljivost proizvoda povezanog s cresko-lošinjskim otočjem i dizajnersku izvornost.

"Od djetinjstva sam uvijek crtala, voljela kiparstvo, a sjećam se da me u osnovnoj školi na likovni rad poticala Ljerka Janković. Završila sam Srednju školu za primijenjenu umjetnosti i dizajn u Puli, a često sam pomagala tati u grafičkom dizajnu", prepričava, prisjećajući se oca Steve Đurića, učitelja mnogih generacija osnovaca u Velom Lošinju i grafičkog dizajnera. "Voljela sam ugljen i kredu, dosta se tražila, a došla do ovoga", kaže, a ovo - to su ilustracije, akrilnim bojama i crnom olovkom na papiru i kartonu, sa skeniranjem i apliciranjem na različite podloge.

Zadržavajući prepoznatljivost, nižu se najrazličitiji motivi, a najvećim dijelom to su oni Velog i Malog Lošinja, što ne čudi s obzirom na to da i sama autorica živi i radi na toj relaciji. Osim slika otoka, tu su i drugi motivi, po narudžbama, bilo to rođenje djeteta, vjenčanje, useljenje u novi stan ili koja druga, nekome važna životna prigoda. "Ljudi dobro reagiraju, pogotovo kada radim po narudžbi o nečijoj ljudskoj priči, i to mi onda bude drago", kaže nam autorica i dodaje: "Za neke radove mi naknadno jave, da plaču od sreće, koliko ih je dirnula originalnost poklona".

S obzirom na to da ljeti radi u ugostiteljstvu, likovnom se radu više posvećuje tijekom zime; tada priprema motive i štampa suvenire, uvijek uz određenu neizvjesnost koji će sljedećeg ljeta imati najbolju prođu. Njene se rukotvorine mogu nabaviti u studiju u Velom Lošinju i u nekim trgovinama u Malom i Velom Lošinju, povremeno na štandovima na javnim priredbama. Kaže, ovaj rad je pomalo i odmor i terapija, uz glazbu odvodi misli od ljetne turističke vreve, a prihodom pokriva i troškove materijala i rada.

Riječ po riječ, tijekom razgovora došli smo do novih ideja, nekih budućih suvenira na kojima se još radi, što u ranoj fazi, što pred dovršetkom. Intrigira slikovnica, koja već postoji u probnoj varijanti, "Parvo zarcalo vaf Ćunskom", temeljeno na priči koja se prepričavala u tom selu, a zapisana je u sada već gotovo posve izumrloj tamošnjoj dijalektalnoj inačici, koja osim u govoru još nekoliko autohtonih stanovnika, jedino još živi u sačuvanim pjesmama pučkog pjesnika Nika Pinčića. U razradi je i dječja igra s temom mora i otoka.