"Tris" likera, odraz šarenila otočne vegetacije

Sandra Nicolich / foto: B. P.
Sandra Nicolich / foto: B. P.
U ciklusu priloga predstavit ćemo autore koji su za izradu rukotvorina i delicija dobili oznaku "Lošinjski lokalni proizvod" koju dodjeljuje Turistička zajednica Grada Malog Lošinja. Riječ je o oznaci izražavanja prepoznatljivosti podrijetla proizvoda koji su povezani s cresko-lošinjskim otočjem, kao i likovne te dizajnerske originalnosti.


Već gotovo dva desetljeća, jedna je od turističkih atrakcija u Malom Lošinju "Miomirisni otočki vrt", smješten na Bukovici, u zavoju ceste od kružnog toka, odnosno skretanja za Veli Lošinj, prema Kalvariji i dalje Dražici i Čikatu. S mnogo mara ovaj je prostor uredila Sandra Nicolich, dugogodišnja lošinjska turistička radnica, zaljubljenica u prirodu, naročito biljne vrste rodnog otoka.

U ponudi "Miomirisnog otočkog vrta" su i tri likera - od kadulje, limuna i mirte - zajedničkog imena "lošinjski tris". Osnovu čini kadulja, koju Nicolich ističe kao najdražu. Taj liker priprema od 2003. godine, po receptima dobivenim od majke te "nonica kojih, nažalost, više nema". Za taj liker bere listove kadulje, za što je sezona u ožujku, a potom radi maceraciju, odnosno ekstrakciju aromatskih sastojaka. To traje 45 dana, zatim se dodaje voda i šećer i tako nastaje liker. "Svaki proizvođač ima malo drugačiji liker; ovisi o količini kadulje, alkohola, o šećeru. Svako podneblje ima drugačiju mikroklimu, npr. liker od kadulje koji sam nedavno probala u Italiji imao je potpuno drugačiji okus", kaže nam dok hodamo prema grmu mirte. Ta je biljka zastupljena u ovom vrtu, ali glavninu ubire na drugom terenu na otoku. Vrijeme za berbu je studeni, a riječ je o sporom poslu.

Limun korišten za liker uglavnom je sa susjednog otoka Ilovika, a tek u manjoj mjeri s Lošinja. "Ovisi o sezoni; ove godine je dobro, ali znalo je biti i godina s vrlo slabim urodom limuna. Ovaj naš limun ima debelu koru i to je dobro za liker, jer se za pripremu koristi kora. Naš limun je bogat eteričnim uljima, što je potvrđeno i prilikom ispitivanja u Zavodu za javno zdravstvo 'Andrija Štampar' u Zagrebu", ponosno će naša sugovornica, procijenivši godišnju proizvodnju svakog od likera na tristotinjak bočica, s tim da taj broj ipak treba uzeti s rezervom, zbog toga što nije svaka sezona podjednako plodna.

"Ispočetka je najbolju prođu imao liker od limuna, a sada za sva tri vlada podjednako zanimanje. Nijemcima i Austrijancima je zanimljivo sve što je s Mediterana, dok Talijani to imaju u svojoj zemlji, pa znaju nešto više i vole uspoređivati okuse s onima koje poznaju", zaključuje Sandra Nicolich, dodajući da u malim količinama, za krug prijatelja i dugogodišnje kupce, ponekad radi i liker od mješavine petnaest biljaka - od kadulje, ružmarina i mirte do lavande, vriska, smreke i masline.