Uz nešto manje pompe i bljeskova fotoaparata nego inače, no ipak u direktnom prijenosu na HTV, otvorene su sinoć 42. Osorske glazbene večeri, jedan od pet najznačajnijih nacionalnih festivala klasične glazbe.
Nakon pozdrava i uvodne riječi lošinjske gradonačelnice Ane Kučić, festival je otvorio državni tajnik Ministarstva za kulturu, Krešimir Partl.
Ovogodišnje OGV posvećene su glazbenom stvaralaštvu oca i sina, skladatelja Ivana i Željka Brkanovića, čime se nastavlja konceptualna tradicija festivala koji od svojih začetaka promovira nacionalnu glazbenu baštinu i potiče suvremeno glazbeno stvaralaštvo narudžbama autorskih skladbi koje će biti premijerno izvedene upravo na Osorskim glazbenim večerima. Takvih će praizvedbi ove godine biti čak pet.
Otac i sin Brkanović
Hrvatski skladatelj Ivan Brkanović rođen je 1906. u Škaljarima kod Kotora, na području današnje Crne Gore, kao jedno od šesnaestoro djece u obitelji. Glazbom se počinje baviti tek pred kraj redovnog školovanja, dolaskom u Zagreb gdje se zapošljava kao tvornički radnik da bi se mogao uzdržavati dok se školuje za učitelja-zborovođu, te kasnije radi kao nastavnik glazbe, dok pohađa Muzičku akademiju i hospitira na predavanjima Blagoja Berse na Muzičkoj akademiji. Diplomira kompoziciju 1935. u klasi Frana Lhotke, te potom nastavlja glazbeno usavršavanje u Parizu. Povratkom u Zagreb 1941. posvećuje se pedagoškom radu na Hrvatskom državnom konzervatoriju, kasnije u Gradskoj muzičkoj školi, a istovremeno obavlja i značajne dužnosti kao operni dramaturg u HNK i kasnije kao direktor Državnog simfonijskog orkestra. Kraj pedagoške karijere dočekao je 1961. kao profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a nakon umirovljenja trajno se nastanjuje u Zagrebu i posvećuje glazbenom stvaralaštvu, osobito velikim formama. Od 1983. izvanredni je član JAZU, a umire 1987. godine u Zagrebu.
Opus Ivana Brkanovića sadržava više od 120 djela u kojima su zastupljene sve skladateljske kategorije: simfonijska, komorna, vokalno-instrumentalna glazba, glazbeno-scenska djela te filmska glazba. Kako piše Ivona Ajanović, Ivan Brkanović "se zarana predstavio kao skladateljska ličnost izvorne, samonikle stvaralačke snage, izrasle i oblikovane na rodnome tlu te je do konca svojega vijeka ostao dosljednim pobornikom nacionalnog glazbenog izraza. Nadahnjujući se gotovo redovito sadržajima iz narodnog blaga, on je uspio u svoje skladbe pretočiti ne samo tematiku, doživljaje ili događaje, već i specifičnosti prostora, dah podneblja i psihu ljudi svoje uže domovine, južne Dalmacije. No u njegovim skladbama nema doslovce pruzetih glazbenih motiva iz folklora, već su svi elementi - melodika, ritmika, harmonije - prožeti osobitostima narodne glazbe. Čak je i u oblikovanju izražena sklonost preobrazbi tradicionalnih umjetničkih forma u oblike bliske narodnom nasljeđu (Requiem kao narodni posmrtni obred Triptihon) ili, pak prilagođivanja pučkog nasljeđa oblicima umjetničke glazbe (karakter hrvatskih crkvenih prikazanja u operi Zlato Zadra). Međutim, folklorni idiom Brkanovićeve glazbe zapravo je samo odraz njegove trajne, korjenite veze sa zavičajem, dok svoj osobni stil izgrađuje vlastitim, autentičnim stvaralačkim darom." Među najpoznatija djela Ivana Brkanovića ubrajaju se zborske skladbe "Bokeljsko kolo" i "Konavosko pirovanje", a od većih formi tu su "Triptihon", "narodni obred kod smrti" za solo, zbor i orkestar, opera "Ekvinocij", pet simfonija, simfonijska pjesma "Zemljo Hrvatska", opera-oratorij "Zlato Zadra", te balet "Heloti". U posljednjem razdoblju života, nakon 1981. godine, skladatelj se više orijentira na sakralnu glazbu. Tijekom ovogodišnjih OGV publici će biti predstavljeno više djela Ivana Brkanovića, u izvedbi različitih glazbenika.
Željko Brkanović rođen je 1937. i prvu glazbenu naobrazbu dobiva od oca. Diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nakon čega studira dirigiranje u Italiji. Skladanjem se počinje baviti tek sredinom 70-ih, na poticaj oca, te nastavlja studirati kompoziiciju u Skoplju gdje diplomira 1980. Cijeli život radi kao glazbeni pedagog, a karijeru završava 2007. kao redovni profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usput neprestano piše glazbu za koju je primio državno odlikovanje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1999.) te brojne glazbene nagrade, uključujući i Porin za životno djelo (2015.).
U prvoj smo večeri imali priliku čuti kantatu Ivana Brkanovića "Creski kopači", nastalu na poticaj Daniela Marušića i praizvedenu na 2. Osorskim glazbenim večerima, davne 1977. godine, te odmah poslije nje praizvedbu ovogodišnje narudžbe od skladatelja Željka Brkanovića, "Quartet 3”.
Izvedba "Creskih kopača" korektna, izostala emocija
No idemo redom - večer je otvorio Zagrebački kvartet izvedbom Gudačkog kvarteta br. 8 u c-molu, op.110. Dmitrija Šostakoviča.
Vrhunski ansambl, renomiran i nagrađivan, izvrsno je otvorio večer ruskim klasikom. Prelijepa skladba u pet stavaka nastala je 1960. tijekom skladateljeva posjeta Dresdenu, istočnonjemačkom gradu uništenom savezničkim bombardiranjem potkraj Drugog svjetskog rata. Osupnut stanjem grada i ljudi koje je zatekao, skladao je kvartet kao posvetu svim žrtvama rata i svih ideologija. Emocijama bremenita glazba koja neprekidno teče kroz pet stavaka kao da nježnom melodijom pokušava prekriti i zaliječiti ratom nanesene rane, no zlokobnost i grubost stvarnosti probija kroz površinu i remeti privid sklada. Deseci upaljenih voštanica u oltaru osorske katedrale treperavim su svjetlom savršeno upotpunile atmosferu ovog svojevrsnog rekvijema.
U izvedbi druge skladbe Zagrebačkom kvartetu se pridružio orguljaš i čembalist Mario Penzar, te bas Ante Jerkunica u kantati "Creski kopači" Ivana Brkanovića, na stihove Vladimira Nazora. Program kaže da je ovo antologijsko ostvarenje odraz teške sudbine radnika vezanih uz svoj krš. Međutim, kako skladatelj nije koristio elemente creskog narodnog melosa niti je Nazor koristio creski govor, moram priznati da ja u ovoj kantati nisam prepoznala duh Cresa niti sam osjetila turobnu atmosferu trpnje kopača koji "mašklinom trnje krči i krš ruši, a u srcu gnjev, u grlu plač ga guši". Izvedba je bila korektna, međutim izostala je emocija, unatoč prekrasnom glasu Ante Jerkunice.
Saksofonisti Papandopulo kvarteta izveli su premijerno novu skladbu Željka Brkanovića, "Kvartet 3" - neobičnu i zaigranu suvremenu kompoziciju koja eksperimentira sa strukturom, ali i s tehnikama sviranja, te je pravi izazov za nevješte slušatelje. Brzim izmjenama ritmičkih pomaka, brojnim sinkopama i nesimetričnim tijekom ova skladba od početka do samog kraja kontinuirano iznenađuje i traži punu koncentraciju publike.
Sušta suprotnost ponuđena je za kraj programa; "10 variations gondolantes sur le Carnaval de Venise" francuskog skladatelja Jacquesa Petita. Kao što ime kaže, deset varijacija na prepoznatljivu temu gondolijerske pjesme "O mamma, mamma cara", ispunile su osorsku katedralu veselom atmosferom venecijanskog karnevala. Ista tema provučena kroz deset glazbenih stilova svojevrsna je etida za kvartet saksofona - demonstracija kako istu glazbenu temu interpretirati na deset različitih načina na istom instrumentu. Publika je izvrsno prihvatila ove varijacije, a osobito stavke "Soft-Waltz" i "Swingin’", a oduševljenje je izazvao završni stavak "Fete de la biere", izveden u stilu limene glazbe s Oktoberfesta.
Čini se da nam spoj limene glazbe i piva nekako najbolje leži, pa smo kvartet pozvali na bis, te su nam izveli još i skladbu "Patchwork" - kratku veselu egzibiciju s elementima beatboxa, koja je savršeno zatvorila prvu večer osorskog festivala.
Pred nama je još četrnaest koncerata Osorskih glazbenih večeri. Program se može pronaći na festivalskim web-stranicama, a iz njega svakako valja izdvojiti gostovanje britanskog sastava "Voces8", suradnju Monike Leskovar i gitarista Petrita Çekua, te izraelskog kvarteta "Aviv".