Inventura dosad učinjenoga bila je u fokusu proslave povodom dvadesete godišnjice utemeljenja Centra za održivi razvoj "Gerbin", čije se djelovanje u međuvremenu prelilo u udrugu "Ruralna otočna grupa - Muzej ovčarstva".
Lubenice sada broje samo četiri stalne stanovnice, sve u visokoj dobi. Ne tako davno, 2001. godine popisom stanovništva izbrojeno je 24 stanovnika, a šezdesetih godina bilo ih je stotinjak. Pa ne čudi da Lubenice vode bogatiji život u sjećanjima. Nešto je življe ljepših dana u toplijem dijelu godine, pa je tako bilo i ove subote, kada se u mjesto poznato po gustom rasporedu kuća na gotovo 400 metara visokoj litici koja nadvisuje šljunčanu plažu, slilo pedesetak posjetitelja proslave, ali i drugih izletnika.
Kad je već ovčarstvo tema, "spiritus movens" udruge Mario Šlosar zvoncem je upućivao posjetitelje gdje im je kretati se u programu proslave. Nakon dočeka na trgu poveo ih je prema volti blizu župne crkve i pokazao ondje izložene dijelove urbanističko-arhitektonskog i konzervatorskog elaborata kulturno-povijesne cjeline naselja Lubenice. Ugo Toić iz Otočne razvojne agencije ovdje je pripomenuo da su Lubenice od 2008. godine na UNESCO-voj pristupnoj listi kulturnih dobara, ali i da nakon toga više nije ništa učinjeno kako bi se to valoriziralo. Višnja Zgaga iz Muzejskog dokumentacijskog centra kazala je da je Muzej ovčarstva u Lubenicama jedini ekomuzej u Hrvatskoj organiziran prema pravilima struke.
Sljedeća, usputna stanica u šetnji mjestom, bila je krušna peć, i dalje u (povremenom) pogonu, koja je bila prvi objekt koji je udruga obnovila. Dulje su se posjetitelji zadržali u nekadašnjem župnom dvoru, sada Muzeju ovčarstva. Ovdje je sada napravljen novi stalni postav, tako da pojedina prostorija odražava jedno od doba u godini, prema poslovima kojima su se bavili nekadašnji mještani u iskorištavanju ovce, bilo to u prehrambene ili odjevne svrhe. Ispred zgrade, kod šterne, autorica postava i predsjednica udruge Marijana Dlačić govorila je o novom postavu, a nakon toga posjetitelji su ga pošli razgledati. Kao i na drugim stanicama šetnje, u suvenirnici u prizemlju zgrade svirači s otoka zasvirali su meh, a "u civilu" su predstavnici Primorsko-goranske županije Marina Medarić i Đanino Sučić otplesali pripadajući orlečki tanec.
Ova zgrada ostaje na korištenje udruzi, što istekom ovoga mjeseca neće biti slučaj s nekadašnjom školskom zgradom, za koju Krčka biskupija, kao vlasnik, nakon devetnaest godina ima druge planove. Kako je na katu ove zgrade stanovao Romano Faganel, zaposlenik udruge i jedina mlađa osoba u mjestu (pa time i onaj koji je obavljao razne poslove u Lubenicama), morao je naći novi dom - bit će to u Belom. Faganel je bio jedan od brojnih primatelja zahvalnica koje je uručio Šlosar na skupu u školskoj zgradi, a upravo je njegov slučaj jedan od najzanimljivijih u dvadeset godina rada, jer je na otok došao kao dotadašnji riječki beskućnik i gotovo bez uloge u društvu. Uoči dodjele zahvalnica prikazan je i kratak videozapis o radu Muzeja ovčarstva, a na zidovima su izložene Faganelove fotografije otočne prirode. Gubitkom ovog prostora i zaposlenika, aktivnost Muzeja ovčarstva sići će "u nižu brzinu", s naglaskom na topliji dio godine, a u ostatku godine po dogovoru.
Još je do kraja proslave održan i koncert riječkog obiteljskog gudačkog trija Veljak - čine ga otac Valter i kćeri Maja i Nataša, a izloženi su razni ukrasno-praktični predmeti od vune. I ponuđena okrjepa imala je otočni štih.