"Tretiraju me odlično, a takvo je i radno okruženje. I djeci je dobrodošlo osvježenje u vidu mlađe osobe i brzo je uspostavljeno međusobno povjerenje. Iako, nikada nisam mislila da ću raditi s djecom", kaže Mihaela Petrović iz Malog Lošinja, 26-godišnjakinja s titulom magistre kineziologije u edukaciji i kineziterapiji, koja je ove školske godine počela raditi u udruzi "Idem i ja".
U udruzi, koja u svojem punom nazivu ima i sintagmu "Centar za zdravo odrastanje", uspješna sportašica - reprezentativka Hrvatske u karateu - radi kineziološke aktivnosti s populacijom djece bez teškoća, šetnje prirodom te radionice komunikacije i kuhanja, u što je uključeno približno tridesetoro djece u rasponu od II. do VIII. razreda osnovne škole, u dvjema skupinama. Na jednom je od šest radnih mjesta u udruzi.
Kako je raditi s djecom, kako reagiraju?
- Na prvi pogled, kao da ih ništa ne zanima, ali se ipak zainteresiraju, pa smo ih pridobili čak i za šetnje u subotu ujutro, kada bi možda radije spavali. U pubertetu su, postaju svjesni svojih tijela i kineziološke ih aktivnosti jako zanimaju. Kao problem vidim mnogo pretile djece. Prilično se nezdravo hrane, a malo je tjelesnog u školi. Planiram radionice o zdravom načinu života, a treba naći pravi pristup, jer su djeca osjetljiva.
Usporedba djece s kojom radiš s tvojom generacijom u toj dobi?
- Kada su se pojavili "pametni telefoni", počele su negativne promjene na djeci. To se vidi u čitanju, pisanju, govoru, koordinaciji, općenito motoričkim sposobnostima. Primjećujem da se ne kreću, ne čitaju tečno, teže im je razumijevanje teksta.
Kako je došlo do zaposlenja u udruzi?
- Bila sam u udruzi već kao školarka, a prošlog me je ljeta Bojana Genov pozvala na noćno kupanje koje je organizirala za djecu i tamo je pala ideja. Tijekom ljeta, pretkraj ugovora shvatila sam da mi je rad u udruzi draži od rada u turizmu, u kojemu sam tada radila. Iako, ispočetka nisam znala što ću ovdje sa svojom titulom i s time što sam na zadnjoj godini fizioterapije u Zagrebu, koju završavam u lipnju. Napisala sam projekt za Grad i dobila partnerstvo s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo PGŽ; surađivat ću s dr. Senkom Stojanović i raditi s djecom s posturalnim problemima, njih četrdesetak. Za to postoji velika potreba zbog lošeg držanja djece. Surađivat ću i s logopedinjom Deanom Karamazan, s djecom koja imaju probleme s motorikom; to će sigurno biti njih petnaestak. Ljetne aktivnosti bit će radionice i izleti, a u rujnu ćemo na jedrenje, u flotu "Mirno more".
Što je sa sportskim nastupima?
- Prorijedila sam broj nastupa, ali i dalje sam članica Karate kluba "Princ" iz Zagreba i nastupam na prvenstvima.