Veliki odjek u medijima na nacionalnoj razini imala su događanja u Zagrebu prošli vikend, u kojima se u centru pažnje našla Dunja Janković iz Malog Lošinja. Naime, istodobno su na ulice izašle dvije skupine - ona pod nazivom "Hod za život" koja se protivi pobačaju, te suprotstavljena pod nazivom "Obrani pravo na izbor".
Tim povodom razgovarali smo s Dunjom Janković, koja se tijekom događaja sučelila brojnijoj povorci "Hod za život", nakon čega ju je privela policija, zajedno s drugom istomišljenicom.
Koja je bila svrha vašeg (protu)prosvjeda?
- Pokušaj okupljanja ljudi koji smatraju da je pravo na izbor jedno od temeljnih ljudskih prava, te da je pravo žene da bude gospodarica svoga tijela i života, i tu se ne smiju miješati nikakve institucije, a pogotovo ne crkvene dogme, koje se nikada nisu oslanjale na znanost ili zdravi razum. Povorka "Za život" je hodala za nerođene embrije, a protuprosvjed za već formirane ljude i njihove sudbine. Povorka "Za život" ne hoda za stvarnost, oni hodaju za koncept. Da zaista hodaju za život, prvo bi se borili za to da on bude dostojanstven, a u ovoj državi u kojoj ne funkcionira ni zdravstvo, ni edukacija, gdje nema radnih mjesta, a kamoli nekakve kulturne nadogradnje, hodati u ime još nerođenih je krajnje licemjerno.
Kako je došlo do sudjelovanja u prosvjedu? Je li to zbog "lošinjske veze", odnosno dosadašnje suradnje s Bojanom Genov iz organizacije povorke "Obrani pravo na izbor"?
- Bila sam u prolazu kroz Zagreb, na putu za Njemačku, a preko Bojane Genov sam saznala za protest. Njena udruga Ženska mreza je bila jedna od organizatora prosvjeda, pa sam došla iz solidarnosti prema ideji toga prosvjeda, a to je obrana teškom mukom stečenih ženskih prava.
Kakvo je bilo postupanje policije i što se dogodilo kasnije?
- Policija je još ispala korektna, u usporedbi s nasilnim i neuračunljivim redarima "Povorke za život" koji su na nas nasrnuli kao buldozi. Policajac me priveo za ruku kako bi me odvukao s ceste, kraće su nas vrijeme zadržali u stanici i zatim pustili bez prijava, jer za to nije bilo nikakve osnove. Naime, mi smo samo stale na cestu, nikoga nismo napadale niti vrijeđale, htjele smo da nas otpor bude vidljiviji i to je to.
Kako su protekli dani nakon događaja - što su rekli najbliži, je li bilo poziva i komentara?
- Naravno, ovaj je događaj dobio ogromnu medijsku pažnju što mi je zbilja drago jer smo uspjeli odvući pažnju s te krajnje manipulativne akcije Željke Markić i udruge "U ime obitelji". Moji najbliži su, naravno, razumjeli moju reakciju i pružili mi podršku. Moram reći da sam ostala iznenađena porukama podrške ljudi koje poznajem i onih koje ne poznajem, koji su bili inspirirani akcijom, te sam shvatila da je stanje u Hrvatskoj zbilja alarmantno. Ljudi su shvatili da smo ponovno svjedoci fašizacije društva i da se protiv toga treba boriti.
Postoje li planovi za politički angažman, s obzirom na to da su za godinu dana lokalni izbori?
- Ne, takvi planovi ne postoje. Moj je primarni fokus bavljenje umjetnošću, a ovo sa strane nije ništa drugo nego građanski aktivizam. Svi, ali baš svi to mogu. Ne moraju svi iskakati na cestu, ali kada bi nas više djelovalo aktivnije u okvirima kojima možemo i pokušalo obraniti vrijednosti u koje vjerujemo, tada ne bi ni bilo potrebe iskakati na cestu.