Pred nama je svečano otvaranje 44. izdanja Osorskih glazbenih večeri (utorak, 21 h), posvećenih utemeljitelju Danielu Marušiću povodom desete obljetnice njegove smrti. Kako je nastao ovaj znameniti festival, što on znači danas i kakva mu je budućnost razgoarali smo s izvršnim ravnateljem festivala, Josipom Nalisom, uz malu pomoć Marina Marušića, sina utemeljitelja festivala.
Kako je došlo do toga da Daniel Marušić organizira festival klasične glazbe upravo u Osoru?
Nalis: Na ovo pitanje puno će vam bolji odgovor dati sin Daniela Marušića, pa evo neka vam on ispriča o osnutku...
Marušić: Moj tata je utemeljitelj OGV koje su osnovane 1976. On je kao sudionik Hrvatskog proljeća bio maltretiran na TV Zagreb, proglašen je nepodobnim za ozbiljniji posao na televiziji. Nešto ranije snimao je dokumentarac u Osoru i kupio je tu neku štalu koju smo preuredili u kuću. Kako je na televiziji imao zabranu rada, a kao režiser bio u najboljim godinama – palo mu je na pamet da dođe preko zime na otok, kada već nema što raditi, pa će nešto izmisliti. I bio je tu jednu zimu, te mu je palo na pamet da ovdje napravi nešto što nitko nije napravio - da osnuje glazbeni festival u jednom malom otočnom mjestu. I doista je to učinio – osnovao je nacionalni festival klasične glazbe u Osoru. Možemo slobodno reći da nije bilo Hrvatskog proljeća i opresije, ne bi bilo ni OGV-a.
OGV su nastale iz svojevrsne kreativne nužde. On je bio teški radoholičar, u dobrom smislu te riječi, i naprosto nije mogao ništa ne raditi, volio je klasičnu glazbu, režirao opere itd., pa je u tom kontekstu i razmišljao kako da napravi nešto što voli – tako je nastao ovaj festival hrvatske glazbe, odnosno festival klasične glazbe s naglašenim nacionalnim motivima. Svako tko je došao, mali veliki, poznati, nepoznati, polupoznati, solist, orkestar, simfonjak – imao je obavezu odsvirati jednu hrvatsku praizvedbu i to je bila ideja vodilja OGV. Svaki festival posvećen je jednom hrvatskom skladatelju, iako se, naravno, u većem omjeru izvode djela renomiranih svjetskih skladatelja.
S kojim su se preprekama susretale OGV?
Marušić: U početku je bilo puno podmetanja jer su to bila takva politička vremena. Na stranu politika, tu su bile i financijske poteškoće zbog nerazumijevanja lokalne uprave i državnih institucija koje su upravljale budžetima. Jedno vrijeme je, zbog obaveze da se svira jedan hrvatski autor, osorski festival nazivan i "ustaškim".
Pokušaji da se naprave određene umjetničke intervencije u prostor također nisu nailazile na podršku, npr. ideja o skulpturama glazbenika kroz jedan perivoj i slično. Svaki iskorak bio je borba, ali dogodilo se upornošću moga oca. S vremenom je sve saživjelo s jezgrom Osora i danas ponosno ističemo da su OGV oplemenile grad Osor umjetnošću, kako glazbom, tako i perivojem skulptura i nizom drugih umjetničkih događanja.
Kako su se OGV održale kroz vrijeme, unatoč tolikim preprekama?
Marušić: Održale su se silnom upornošću mog oca, ali, moramo to reći, i podrškom svih onih koji u početku nisu imali sluha - osnivanjem hrvatske države OGV dobivaju potporu lokalne samouprave i Ministarstva kulture, dobivaju značaj nacionalnog festivala klasične glazbe i evo – već je deset godina da on nije s nama, a festival se održava u istom obliku kako je on to zamislio, pa možemo reći, hvala bogu, filmskom terminologijom, "vrti se i dalje".
Nalis: S jedne strane, on je bio ne samo ravnatelj, nego i motor i pokretač cijele priče, upravo zbog svojih veza s umjetnicima iz svih žanrova, od slikara, književnika, pjesnika, glazbenika – motor koji je mogao u to minulo vrijeme skupiti raznovrsne umjetnike i dovući u Osor, koji ni danas nije grad u koji samo tako možeš "doletjeti", a možemo tek zamisliti kako je to bilo prije 30-40 godina.
Razgovor o sadašnjosti i budućnosti Osorskih glazbenih večeri nastavljamo s novim predsjednikom Udruge OGV i izvršnim direktorom festivala Josipom Nalisom.
Što su OGV danas u kontekstu hrvatske klasične glazbe?
OGV sve vrijeme drže tu glavnu nit, nit vodilju onoga što je zamislio sam utemeljitelj. Naravno, s vremenom i u skladu s vremenom ona se prilagođava, mijenja i živi, ali prisutna je ideja, prije svega i za razliku ili više od drugih festivala, da se čuva hrvatska glazbena baština, gdje se izvode praizvedbe hrvatskih djela, što dijelom upravo ciljano i financira Ministarstvo kulture. Svake godine određen je točan broj novih djela koja se ne samo izvode, nego i praizvode u Osoru. Naravno, s obzirom na to da je sam Marušić bio redatelj i želja mu je bila da se realizira nešto na tragu opernih izdanja, pokušava se, u skladu s mogućnostima, napraviti nešto na tom tragu. Sjetimo se i Medveda, ali i ove godine, imamo praizvedbu opere "U traganju za plavom pticom" Olje Jelaska. Dakle, pokušava se zaštititi esencija upravo onoga što je i Marušić krenuo raditi kada je pokrenuo festival.
S te strane, naš današnji umjetnički direktor festivala Branko Mihanović prati misao i osnovnu ideju vodilju utemeljitelja. Uz sve ono što Grad Mali Lošinj više želi, da se festival i glazbeno-programsko izdanje prilagodi novom vremenu i suvremenom čovjeku, da bude više popularnih i, ajmo tako reći, "lakih nota", ipak OGV kao nacionalni festival, zadržavaju svoj temelj i svoju esenciju, a to je hrvatska baština, briga za hrvatske skladatelje i za praizvedbe novih hrvatskih djela. Znamo da toga nema toliko mnogo, ali u broju od petnaest koncerata nađe se prostora za sve.
Dojma sam da festival OGV jako dobro balansira etablirane i internacionalne izvođače i uvijek popularnu klasiku s mladim izvođačima, novom kreacijom i hrvatskim skladateljima. Svake svake su OGV do sada bile posvećene jednom hrvatskom skladatelju, kojeg nerijetko po prvi put izvode strani izvođači...
Ne samo jednom skladatelju, nekad ih je više, ali da, uvijek su to hrvatski skladatelji. Strani izvođači gotovo uvijek imaju zadatak odsvirati jedno djelo hrvatskih skladatelja, te ih na taj način izlažemo hrvatskoj glazbenoj baštini, a zauzvrat oni ta djela katkad izvode i na nastupima u inozemstvu.
Za razliku od drugih ljetnih festivala koji su malo više komercijalni i orijentirani na masovnost, naravno uz vrhunsku glazbu, ovdje spektakl nije prioritet. Osor je posebna priča – imamo crkvu kao polaznu točku, nama nije u interesu imati masovni dolazak gostiju jer smo limitirani kapacitetom i ambijentom ex-katedrale, stoga ovdje želimo imati ograničenu, ali sofisticiranu publiku koja razumije vrhunsku glazbu i koji vole čak i suvremenu glazbu – glazbu 20. stoljeća ili novu glazbu, ali i mi smo svjesni da ne možemo raditi samo na tom tragu niti želimo isključivo na tome temeljiti program. Nastojimo postići balans i nadamo se da uspijevamo - s jedne strane tu suvremenu glazbu, hrvatsko skladateljstvo, ali i svjetsku glazbu. U skladu s mogućnostima festivala pozivaju se pojedini svjetski glazbenici i ansambli.
Što nam donose 44. Osorske glazbene večeri?
Ono što je slično iz izdanja u izdanje je zadržavanje na petnaestak koncerata tijekom mjesec dana, od sredine srpnja do sredine kolovoza. Vjerujem da svi znaju da su koncerti tri puta tjedno - utorak, četvrtak i nedjelja.
Svakako bismo istaknuli niz obljetnica koje se vežu uz ovo izdanje OGV: festival je posvećen je desetoj godišnjici smrti Daniela Marušića, osim toga imamo 200 godina skladatelja Franza von Suppéa s čijim djelom "Missa dalmatica" otvaramo ovo izdanje. Znamo da je Suppe rođen u Splitu i odrastao u Zadru, kasnije se nastanio u Beču. Imamo niz drugih skladatelja i ansambala koji slave obljetnice, kao što je Zagrebački kvartet koji slavi sto godina od osnutka, potom Klara Schumann koju mnogi ne poznaju kao skladateljicu, nego kao ženu Roberta Schumanna, no i ona ima svoju godišnjicu.
Teško je izdvajati izvođače festivala, no za one koji po prvi put žele posjetiti Osorske glazbene večeri, među naših petnaest koncerata ove bismo mogli istaknuti kao najatraktivnije - otvaranje festivala uz "Missu dalmaticu" i nastup muškog zbora HRT-a. Upravo po želji publike koja je prije dvije godine proglasila vokalni ansambl "Voces8" najboljim koncertom sezone, ponovo ih zovemo - riječ je o koncertu 6. kolovoza. Svakako valja istaknuti Ansambl Janoska koji će nastupiti na trgu u Osoru 4. kolovoza, sa suvremenim interpretacijama klasičnih djela. Ovo je koncert koji doista svatko može poslušati i uživati u glazbi. Poslastica za klasične sladokusce je Andrej Gugnin, ruski pijanist koji je ušao u polufinale ovogodišnjeg natjecanja "Čajkovski". Među 1500 kandidata on je bio među deset najboljih, a u Osoru će održati recital 28. srpnja.
Za sam kraj festivala tu je "The Ilyria Consort" s glazbenicima iz Hrvatske i Engleske. Riječ je o Bojanu Čičiću, kojemu članovi obitelji žive u Malom Lošinju.
Ono što je možda najatraktivnije i na tragu ideje utemeljitelja Marušića, praizvedba je nove opere Olje Jelaska "U traganju za plavom pticom". Radi se o poluscenskoj djelomično kostimiranoj izvedbi s mnoštvom sudionika i nizom sjajnih glazbenika, od Lidije Horvat Dunjko, preko Tanje Ruždjak, Matije Meića i ansambla "Cantus" – u startu jedna velika postava. Pozvali smo čak i klapu "Čikat" koja će se pridružiti praizvedbi ove nove opere, pa vjerujemo da će to dodatno motivirati Lošinjane da potegnu do Osora.
Imamo sreću, imamo lijepu suradnju sa župnikom koji ima razumijevanja i podržava OGV – mi naravno uvijek pazimo da program bude primjeren ambijentu, no imamo razumijevanje i punu podršku i za neke nekonvencionalne situacije kao što je poluscenska izvedba opere.
OGV su poznate po tome da nam predstavlja glazbene zvijezde u trenutku njihovog uzlaska, pa smo tako imali priliku slušati vrlo mladog Leona Košavića, Aljošu Jurinića prije odlaska u New York i sl. Tko nam je ove godine "mlada zvijezda u usponu"?
To ciljano radimo jer imamo suradnju s nagradom za mlade glazbenike "Darko Lukić", tako da nam ove godine po tom ključu dolazi dobitnica nagrade Katarina Kutnar na violini s Katarinom Krpan koja ju prati, a isto tako i Franjo Bilić na čembalu koji će nam se predstaviti na posljednjem koncertu, u sastavu "The Ilyiria Consort". Lijepo ste rekli, niz tih mladih poznatih glazbenika prošli su kroz Osor, pa čak bih se usudio i reći da ne znam tko nije gostovao u nekoj od prigoda.
Od glazbenika srednje generacije, volimo voditi brigu i o glazbenicima iz ovoga bazena, pa ćemo tako imati i nastup Gorana Filipeca koji će se predstaviti u kolovozu, ali vjerujem da i Zrinka Ivančić koja će pratiti Renatu Penezić na flauti također pripadaju mlađoj i srednjoj generaciji.
OGV je festival kojem je baza u katedrali Uznesenja BDM, no zapravo voli iskoračiti iz te ex-katedrale i svake godine nas iznenadi s izvedbama vani. Te su izvedbe sve popularnije pa posjećenost nerijetko iznenadi i organizatore. Tko je atrakcija ove godine?
Ansambl Janoska je upravo malo "lakših nota" i privlačan za širu publiku - to je ansambl koji svira klasiku na novi način, kroz razne stilove, od "Beatlesa" do zabavnog stila, gypsy-swinga i jazza. Oni će imati koncert na osorskom trgu i vjerujemo da će privući kojeg novog posjetitelja i u crkvu.
Još jedan iskorak iz okvira je iskorak OGVa iz Osora u Mali Lošinj. O čemu se tu radi?
Na tragu i slijedom posvete ovogodišnjeg festivala utemeljitelju Marušiću, koji je po vokaciji bio redatelj, riječ je o projekciji ekranizacija opernih djela koje je za Hrvatsku televiziju režirao upravo Marušić, a ove godine u suradnji s POU Mali Lošinj u ljetnom kinu prikazujemo čak tri opere, izbor od onih koje su malo poznatije, ali prvenstveno one koje su rađene po djelima hrvatskih skladatelja – "Ero s onoga svijeta" Jakova Gotovca, "Ekvinocij" Ivana Brkanovića i "Oganj" Blagoja Berse. Ulazi na te projekcije su besplatni i pozivamo sve koji ne mogu doći do Osora, da dođu do ljetnog kina u Mali Lošinj.
Kad je riječ o publici, tko je publika na OGV?
Iz mog iskustva rada na festivalu, riječ je o publici koja je stalna i redovita. Imamo određeni broj ljudi koji iz godine u godinu prate festival. To znači da festival ima svoju bazu i to je znak da festival vrijedi i da mu se vrijedi vraćati. Naravno, mi se ne želimo zaustaviti na tome, mi bismo voljeli da se ona iz godine u godinu osvježi novom publikom, da bude malo više mlađih, što nije lako, osobito ljeti, kada je mnogo toga što privlači mladu publiku.
To su s jedne strane gosti koji biraju dolaziti na otok upravo u vrijeme festivala i koji, dok su na otoku, dolaze na sve koncerte u Osoru. Zatim, tu je jezgra ljubitelja klasične glazbe iz Lošinja i Cresa. Kako je ponovo uveden ponoćni trajekt Valbiska – Merag s polaskom iz Merga u 0:30, opet je moguće da ljudi s otoka Krka ili čak iz Rijeke dođu na koncert, opušteno uživaju i bez žurbe se vrate doma ponoćnim trajektom.
Lijepo je kod ovog festivala da nema prizvuka snobizma i elitizma koji prate neke poznate koncertne dvorane, već ljudi dolaze opušteni, u svakodnevnoj odjeći i bez puno pompe – nerijetko se slučajno zateknu ovdje pa iz znatiželje uđu poslušati i oduševe se. Dolaze nam ljudi najrazličitijih profila i glazbenog obrazovanja, neki od njih kroz posjet OGV otkriju klasičnu glazbu. Zanimljivo je da je ponekad mnogo djece koji s roditeljima dolaze i nepomično odslušaju koncert klasične glazbe, sat i pol do dva.
Što su Osorske glazbene večeri u budućnosti, s dolaskom novog ravnatelja? Hoće li se sve stubokom promijeniti i je li pred nama revolucija OGV ili neka evolucija?
Neće se vjerojatno puno promijeniti jer je uvijek predsjednik Udruge OGV i izvršni direktor u suglasju s programskim direktorom festivala kojeg bira Ministarstvo, tako da ni o čemu ne odlučuje jedna glava i nema radikalnih zaokreta. Mi se zajedničkim snagama trudimo pozicionirati dobre stvari i ono sve što je dobro na festivalu. Uvijek u nastojanju da festival, ne mijenjajući previše u koncepciji, ipak približimo većem broju ljudi, za one koji kažu da im nije zgodno doći jer nemaju prijevoz – da iznađemo neka rješenja i da ih nekako uvjerimo da vrijedi truda.
I dakako, u suradnji s Gradom Malim Lošinjem, da postignemo balans programa za širu publiku, a to će biti vidljivo u koncertu na trgu. To apsolutno jest koncert za širu publiku, ali nama je bilo važno da su oni vrhunski glazbenici, virtuozi koji sviraju fenomenalno, koji eto k tome sviraju malo "Beatlese", malo zabavnu glazbu, malo jazz... tako da ako se i odlazi u smjeru masovnosti, da se zadrži ono što je najbitnije; kvaliteta i postojanost bitnih stavki koje festival čine onim što jest i zbog čega ima status nacionalnog. Budućnost OGV je konceptualno zadržati festival kakav jest, ali ga približiti široj publici; bolje ga i više ispromovirati.
Znači li da u doglednoj budućnosti možemo očekivati glazbenike u rangu «2 Cellos», Vanesse Mae ili tog tipa? Uostalom, to bi bilo potpuno u skladu s pozicioniranjem Lošinja kao destinacije koja je teži vrhunskom turizmu i luksuzu, da dovodi takve vrhunske glazbene zvijezde koje su zvijezde i po virtuoznosti i po popularnosti, a prati ih imućna glazbena publika, zar ne?
Toga tipa da, toga ranga vjerojatno ne. Ideja i nastojanje programskog direktora Mihanovića ide u smjeru dovođenja glazbenika upravo tog tipa, ovisno o financijama i mogućnostima festivala. Dakle nešto što je stvarno zvučno, ne samo našoj publici, nego i strancima – naravno "2 Cellos" su planetarno popularni i znani, no daleko van naših gabarita, ali mnogo je drugih glazbenika vrijednih dolaska u Osor.