Pisac Damir Karakaš pokazao je, osim književničkog, i druge svoje darove - umijeće sviranja harmonike i crtanja karikatura - na trećoj večeri Lošinjskog književnog festivala, ujedno i prvoj ovogodišnjoj na terasi Lječilišta Veli Lošinj.
Karakaš je govorio o svojem novom romanu "Proslava", dobrim dijelom pisanom za vrijeme lanjske rezidencije u Cresu, gdje je boravio u franjevačkom samostanu i ondje pisao na pisaćem stroju. Znatan dio večeri protekao je u piščevoj analizi vlastitih korijena i suočavanja svijeta u kojem je ponikao - ličkog sela s roditeljima koji, uz sve kvalitete, ipak nisu nikada pročitali neku njegovu knjigu ili pogledali predstavu. "To me oslobodilo, dok su nekim mojim kolegama roditelji intelektualci pa uvijek imaju neku kočnicu u radu", ustvrdio je Karakaš, kazavši da je opasno kada se ljudi prepoznaju u fikciji, u kontekstu negativnih reakcija na njegova djela o Lici. "U televizijskoj emisiji u udarnom terminu, voditelj Dražen Ilinčić iz konteksta je izdvojio moju rečenicu u kojoj je opisano kako je siromašna lička obitelj u pretprošlom stoljeću imala jedan lonac i u istome obavljala nuždu i potom ga ispravši snijegom u njemu i kuhala. Kako ljudi ne čitaju, ta je rečenica izazvala probleme", prepričao je.
Iz svoje je biografije Karakaš još izdvojio rad u crnoj kronici "u novinama dok su još postojale, jer ovo sad teško se može nazvati novinama", godine u Francuskoj gdje je živio i od sviranja harmonike, a susretao se s "kulturnim nacionalizmom" Francuza. Kada je riječ o planovima za budućnost, ratnu temu iz rodnog kraja obradio bi eventualno iz nekog specifičnog ugla, i to s duljim vremenskim odmakom.
Književnu večer pod vodstvom Branke Džebić, Karakaš je otvorio svirajući harmoniku, a isto je u dva predaha činio daroviti lošinjski glazbenik Dino Đerić Baričević. Na dobrovoljcu iz publike, Karakaš je pokazao karikaturističku vještinu, čime se također neko vrijeme bavio.
Sljedeći petak gost Lošinjskog književnog festivala bit će Goran Tribuson.