U sklopu Lošinjskog književnog festivala, u Velom Lošinju održana je tribina o Osorskim glazbenim večerima, odnosno prošlosti, sadašnjosti i mogućoj budućnosti dugovječnog glazbenog festivala.
Sudionici rasprave na stol su bacili nekoliko ideja, od premještanja nekih festivalskih večeri u druga mjesta na otocima (Mali Lošinj, Veli Lošinj, možda i Nerezine), preko produljenja programa OGV i na ostale mjesece godine - također s mogućnošću organiziranja izvan Osora, pa do potpunog prepuštanja festivala mladim organizatorima i glazbenicima, pa time i drugačijim glazbenim izričajima.
Umjetnički ravnatelj OGV Branko Mihanović podsjetio je da praktično nema hrvatskog skladatelja i glazbenika koji nije sudjelovao u festivalu, a kao glavne kočnice rastu festivala vidi manjak novca i legislativu. "Budućnost festivala je u mladim kompozitorima i umjetnicima s novim idejama i sadržajima, a također i novo umjetničko vodstvo. Možda bi trebalo promijeniti koncept, više se približiti publici popularnijim naslovima", tvrdi Mihanović. Dugogodišnja kroničarka festivala Zdenka Weber kontrirala je, ocijenivši floskulom prebacivanje svega na mlade i kazavši da festivalu treba više ljudi u organizaciji i promociji.
"Dogodine bi trebali početi radovi na obnovi osorske katedrale, a tko zna bi li se to dogodilo da nije festivala. Postoji ideja da se Osor učini mjestom gdje bi skladatelji dolazili, nalazili inspiraciju i stvarali, te smo na tu temu razgovarali s vodstvom projekta Rijeke - europske prijestolnice kulture", kazala je Nina Čalopek, predsjednica udruge preko koje se priređuje festival.
"Nakon smrti Daniela Marušića (idejni začetnik i dugogodišnji organizator Osorskih večeri od 1976. godine, op.a.) 2009. godine, Ministarstvo kulture obratilo se Gradu Malom Lošinju, zatraživši da pomognemo spasiti festival. Mnogo je sponzora odustalo od podrške kada je Marušić umro, te smo umjesto predviđenih dvadeset, održali trinaest večeri. No brzo smo postigli dobru posjećenost koncerata", kazala je Martina Lipovac, sada savjetnica za društvene djelatnosti u Gradu, a ranije izravno angažirana u organizaciji festivala, kazavši i da aranžmani s prijevozničkim tvrtkama i hotelskim kućama nisu urodili plodom. "Imali smo organiziran autobusni prijevoz od svih hotela, a hotelske kuće dobivale su postotak od prodanih ulaznica. Nažalost su rezultati bili poražavajući; izgleda da je politika hotela bila da se gosti zadrže u hotelima i ondje provode vrijeme", kazala je Lipovac.
Voditeljica tribine Branka Džebić predložila je da se, kao na Varaždinskim baroknim večerima, program festivala razmjesti i u druga otočna mjesta, no umjetnički ravnatelj Mihanović ustvrdio je da je poanta upravo u Osoru kao mjestu održavanja, a da se eventualno zimi može održati poneki najavni koncert u Malom Lošinju, npr. u Muzeju Apoksiomena. "Ovdje je publika drugačija od one na Varaždinskim večerima - ljetna, plješće iza svakog stavka", nadovezala se Zdenka Weber, kazavši da ideja s proširivanjem programa na ostatak godine ima najviše smisla. Mihanović je podsjetio da je dio programa održan na trgu u Osoru, a Lipovac na održavanje dobro posjećenih koncerata mladih glazbenika na ruševinama na periferiji Osora.
Glazbenica i skladateljica Sanda Majurec, rođena na Lošinju, prisjetila se vlastitih početaka - s Danielom Marušićem imala je dogovor da smije besplatno na sve koncerte, samo je trebala na kraju uručivati cvijeće glazbenicima. "Osor daje dovoljno inspiracije umjetniku. Kada bi se otvorila kuća za skladatelje, to bi donijelo i nove ideje za koncepte festivala. Festival se mora povezati s ostalim mjestima na otocima. Da ne znam što se događa u Osoru, u Malom Lošinju ne bih mogla ni saznati za festival", kazala je.
Dobar dio rasprave otpao je na medijsko praćenje festivala. "Nakon što se ugasio 'Vjesnik', ostala je praznina u praćenju festivala u novinama nacionalne razine", kazala je Martina Lipovac, a nadovezala se Zdenka Weber ustvrdivši: "Živimo u razdoblju bez glazbene kritike, u kojemu niti jedan dnevni list ne objavljuje ništa o Osorskim večerima". Nina Čalopek mišljenja je da glazbi, za razliku od književnosti, nedostaje "industrija" poput izdavačke, koja bi poticala kritiku.
Glazbom je na tribini sudjelovala Monika Leskovar, koja ovih dana u sklopu Osorskih večeri održava "festival u festivalu", okupivši u malom vječnom gradu svoje glazbene prijatelje.