Gostovanjem književnika, kritičara i polemičara Igora Mandića, u četvrtak u 20.30 sati bit će otvoren peti Lošinjski književni festival. Uoči početka festivala, koji priređuje na terasi glavnog objekta Lječilišta u Velom Lošinju, razgovarali smo s Brankom Džebić, utemeljiteljicom i voditeljicom festivala.
Festival otvarate Igorom Mandićem; što je na repertoaru?
- Najprije ćemo predstaviti "Predsmrtni dnevnik" Igora Mandića, knjigu koju on smatra svojom zadnjom, ali ona nije napisana depresivno. Koliko god se on opraštao od života, on to čini na tisuću načina, od radosti do tuge, "razgovara" sa svim mogućim filozofima koji su ikada pisali o smrti i samoubojstvu. Sjeća se svih svojih prijatelja, s kojima je živio i stvarao, primjerice Arsena Dedića za kojeg je bio vrlo vezan. Upoznat ćete Igora Mandića intrigantnog i kontroverznog... Nakon toga, pogledat ćemo pedesetominutni film koji su snimili profesori Umjetničke akademije iz Osijeka, a scenarij i režiju potpisuje Helena Sablić-Tomić, koja će uz mene biti moderatorica večeri. Film je to koji Mandića otkriva u posve novom svjetlu, posve intimnom - od rodne kuće u Šibeniku, preko Splita, gdje je čitao i pripremao se za svoje velike književne pohode, pa do zagrebačkog stana u kojem piše na staroj pisaćoj mašini, jer je on jedan od rijetkih koji nije prihvatio ništa od čuda tehnike; ni pametni telefon, ni kompjuter, ni internetsko pretraživanje. Sve radi kao i prije, sva znanja crpi iz knjiga. Upoznat ćemo Igora Mandića kao nježnog obiteljskog čovjeka, onakvoga kakvoga ga javnost uopće ne poznaje, ali s naglaskom na njegovu jaku osobnost kao vladara medija, čovjeka koji je od šezdesetih godina kada je počeo objavljivati, sve do danas, vladao novinskim i inim medijskim prostorima i oblikovao ih, kao što su to radili Matoš i Krleža.
Tko je još na ovoljetnom programu?
- Petog srpnja dolazi Ivana Šojat iz Osijeka, književnica, prevoditeljica, HOS-ova braniteljica, rockerica koja je nastupala u tri sastava i nesuđena gradonačelnica. Njen roman "Unterstadt" nagrađen je svim hrvatskim nagradama, a istoimena predstava koju je realiziralo osječko HNK osvojila je hrvatski medijski prostor i pobrala mnoge nagrade.
Nakon Ivane Šojat, u programu "Umjetnici na otoku" nastupit će Sibila Petlevski i David Gazarov. Petlevski je već bila prije dvije godine sa svojim životnim partnerom, pijanistom svjetskog glasa, a sada će izvesti performans i poetsko-glazbeni recital "Gospođa Ponoć". U programu "Zaplovimo europskim morima", ove godine prvi put u suradnji s bečkom udrugom "Cultura Viva" gostovat će slovački operni umjetnici Renata Ferkova i Juraj Kuchar. Bit će to romantična glazbena večer na kojoj će nadareni pjevači izvoditi skladbe francuskih autora Léa Delibesa i Henrija Duparca. Priređujemo i večer "Glazbenim putovima Osora" u kojoj ćemo konstruktivno i polemički razgovarati o Osorskim glazbenim večerima - počecima, umjetnicima koji su stvarali i oblikovali festival, novim pogledima na OGV. Kako se radi o glazbenom festivalu, glazbeni dio večeri ispunit će Monika Leskovar. Sudjelovat će Branko Mihanović, Nina Čalopek, Sandra Majurec, Zdenka Veber, Martina Lipovac i drugi. U programu "Koncert na dar", nastupit će Danijel Gašparović i Tanja Ruždjak, koji će nas provesti kroz operu i jazz.
Festival je nazvan književnim, ali obuhvaća i mnogo glazbe?
- Svaki književni festival u sebe uključuje i druge umjetnosti, ali književnost je u prvom planu. Prvi, isključivo književni dio odradili smo u svibnju - dolaskom Neala Aschersona i četiri domaća pisca, ali svih pet godina festival je prožet i glazbom i gostovanjem teatara. Kako se festival održava i ljeti, normalno je da imamo i koncerte, jer bi slušanje književnosti iz tjedna u tjedan bilo jednolično. Smisao je i u odgoju publike - stvorili smo publiku koja dolazi na svaku našu priredbu. No, nakon pet godina uvidjela sam da je najmanje mlade publike, a to je ona publika kojoj sam se htjela obratiti.
Kako namjeravate pridobiti mlade?
- Ove godine uvela sam akciju "Lošinj čita" koja ima potporu Ministarstvu kulture, a održali smo je prvi put u suradnji s profesorima Srednje škole. Doveli smo četiri autora - Zorana Ferića, Branka Čegeca, Miroslava Mićanovića i Senka Karuzu, odveli ih u školu, ondje su napravili animacijski sat, a nakon toga pozvali smo tu djecu da dođu na književnu večer, na kojima su autori čitali svoja djela, uz glazbenu pratnju. Ako ih je bilo i desetoro, učinili smo jako puno. To je prvi korak, a u idućim godinama bi ta akcija trebala biti u prvom planu i obuhvaćati što više lošinjskih prostora. Krajnji cilj je da se pisci razmile po cijelom gradu - kafićima, knjižnicama, trgovima, teatru - da to bude nešto čemu će se ljudi čuditi, već da postane normalno, dio svakodnevice. Profesoricama u školi predložila sam da u rujnu, kada počne škola, napravimo uzvratnu večer, da srednjoškolci čitaju svoje radove. Na taj način bismo revitalizirali i dramsku i novinarsku sekciju i bilo koju vrst pisanja i čitanja. Želim da festival bude što više lošinjski, upućen građanima Lošinja, naročito mladima. Zato planiram festival izmjestiti u svibanj i lipanj. Bio bi jednako bogat kao sada, ali nije poanta da dođe jako puno gostiju, već da to bude što više ljudi koji žive ovdje. Ovim putem pozivam volontere da se jave, naučit će svašta. Svih ovih pet godina glazbom me na najljepši način prati Stelio Spanjol, jedno vrijeme bio je i Sanjin Kleva, a sada je Sergio Bujačić.
Kakva je budućnost festivala?
- U ovih pet godina dovela sam više od trideset pisaca koji vladaju hrvatskom kulturnom scenom, dovela sam lijepi broj glazbenika i kazališnih umjetnika. Veliki odjek imale su dječje predstave - bilo je preko tristo posjetitelja. Koncerti su isto vrlo posjećeni. Prije pet godina pokrenula sam ovu kulturnu manifestaciju sama, odnosno u suradnji s Lovrom Heskyjem koji je pomogao novčano i drugačije. Nisam tada vjerovala da će uspjeti, no uspjelo je. Vjerovala sam da će gradske vlasti shvatiti kvalitetu programa koju nudim, no za sve to vrijeme potpora Grada bila je nikakva, a sada je mala, posve nedostatna i to me čini tužnom i razočaranom.
Ne bih rekla da je išta politički u pitanju, jednostavno nema interesa za kulturu. Jedno su populistički programi na rivi, a ovo su programi koji zaista doprinose gradu i to su ljudi prepoznali, ali Grad nije. Ako Grad ne pokaže interes, ni festival neće imati budućnost. Meni dokazivanje više ne treba, radim volonterski i sebi ne uzmem kune, samo da bih pozvala još kojeg umjetnika.