Otoci.net

Ned22102017

Zadnje dodano:22.10.17

Back Nalazite se ovdje: Početna Kultura Minimalnom mimikom do fokusa na glazbu

Minimalnom mimikom do fokusa na glazbu

Sinoć su Osorske glazbene večeri svojoj publici predstavile mladog hrvatskog pijanista, Lovru Marušića s programom Beethovena, Brkanovića i Schumanna.

Ovaj dvadesetpetogodišnji glazbenik, rodom iz Omiša, glazbeno se obrazovao na Centralnoj muzičkoj školi pri Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u Moskvi, a diplomirao je ove godine na Muzičkoj akademiji, u klasi Ljubomira Gašparovića. Poslijediplomski studij nastavlja na Visokoj školi za glazbu "Franz Liszt" u Weimaru. Osim impozatnih adresa na kojima se obrazovao, impresivan je i popis nagrada koje je do sada osvojio, a od recentnijih svakako valja izdvojiti prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju "World New Stars" u Manchesteru (2016.) i prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju "World piano teachers association" u Londonu (2017.). Na glasovitom Međunarodnom pijanističkom natjecanju "Hamamatsu" u Japanu plasirao se među 24 najbolja pijanista iz cijeloga svijeta (2016.).

Lovre Marušić je za osorsku publiku pripremio klasičan program: Mjesečevu sonatu (14. sonata za klavir u cis-molu, op.27 br.2) L. van Beethovena, Četiri preludija za klavir Željka Brkanovića, te Kreislerianu, op.16 Roberta Schumanna.

Rijetko je koja melodija poznata i prepoznatljiva kao tema prvog stavka Beethovenove 14. sonate za klavir u cis-molu, poznatije kao Mjesečeva sonata. Taj joj podnaslov ipak nije dao sam skladatelj, već ju je nazvao "Quasi una fantasia" označavajući time karakter ovog djela, koji često više podsjeća na slobodniji oblik fantazije nego strogu sonatu. Mjesečevom sonatom prozvao ju je njemački pjesnik i glazbeni kritičar Ludwig Rellstab, naglašavajući nokturalni karakter prvog stavka, koji ga je asocirao na kasnonoćno ljuljuškanje brodića obasjanog mjesečinom, na mračnoj površini vode. I teško da je mogao bolje pogoditi atmosferu sonate. I dok je prvi stavak smiren i asocira na noćnu idilu na jezeru, posljednji je iznimno energičan, bogatih harmonija i uzburkanog zvuka, kao noćna nevera na otvorenom moru, gdje vas melodija diže i spušta, poput brodice na podivljalim valovima.

Četiri preludija za klavir Željko Brkanović napisao je po narudžbi za OGV, a praizveo ih je Vladimir Krpan davne 1995. godine na dvadesetom izdanju festivala. Kako je ove godine osorski festival posvećen Brkanovićima, ovo je izvrsna prilika za ponovnu izvedbu, te smo poslušali tehnički besprijekornu, ali glazbeno ne osobito zanimljivu izvedbu. Posljednji preludij nešto je temperamentniji i dojmljiviji, te je Lovre Marušić iz njega izvukao maksimum.

Posljednja točka programa. Robert Schumann: Kreisleriana, op.16 niz je od osam fantazija inspiriranih kratkim pričama njemačkog pisca E.T.A. Hoffmana. Mračan, hirovit i iznenađujuć svijet Hoffmanovih pripovjetki i romana Schumannu je u više navrata poslužio kao izvor inspiracije i snažno se reflektira kroz glazbu. Prelijepe melodije, meditativne i sanjive, nježne i lirične naglo se pretvaraju u svoju suprotnost, otkrivajući dualni karakter likova i unutarnje dvojbe i borbe. Zadnji stavak izrazito je ekspresivan, strastven i energičan, pa opet, i unutar njega nalaze se momenti savršene suzdržanosti i mirnoće. Publika je izrazito lijepo primila nastup i mladog pijanista izvukla na čak tri bisa.

Zanimljiv je način na koji Lovre Marušić donosi glazbu na scenu. Izrazito mirne posture, s reduciranim pokretima tijela i minimalnom mimikom, djeluje suzdržano i gotovo nezainteresirano. Međutim, obratite li pozornost na njegove ruke koje lepršaju po tipkama i lete po klavijaturi kao gazele, evidentno je da je sva magija upravo u njima i da se čarolija glazbe događa upravo tu. Bez dramatike i poze, karakteristične za neke pijaniste. U prvi mah to je djelovalo hladno, ali zapravo omogućava da se publika u potpunosti fokusira na glazbu, a ne na glazbenika. Da li će mu to u budućnosti biti prednost ili mana, vrijeme će pokazati.

Na današnji dan.....

Na današnji dan nema upisanih događaja!