Otoci.net

Ned22102017

Zadnje dodano:22.10.17

Back Nalazite se ovdje: Početna Kultura Violine poput rupčića kojima se otiru suze prvih ljubavi

Violine poput rupčića kojima se otiru suze prvih ljubavi

Na Osorskim glazbenim večerima posljednji u nizu od tri koncerta Monike Leskovar i prijatelja održan je u nedjelju u ex-katedrali Uznesenja Marijina. Pred solidno popunjenim auditorijem izvedene su samo tri točke, no koncert je potrajao gotovo puna dva sata.

Uz Moniku Leskovar na violončelu nastupili su i Mirijam Contzen i Giovanni Guzzo na violini, Aleksandar Milošev i Marko Gjenero na violi, te Pierre Doumenge na violončelu i Giuseppe Andaloro na klaviru.

Na samom početku praizvedeno je djelo mladog hrvatskog skladatelja Ivana Josipa Skendera (1981.), jedna od pet ovogodišnjih festivalskih narudžbi. Kao i ostali ovogodišnji autori, i ovaj skladatelj student je Željka Brkanovića, skladatelja kojemu su ove godine posvećene OGV. Kompoziciju pod naslovom "Introduzione, tema e variazioni (e un piccolo intermezzo)" izveo je gudački sekstet uz klavir. Za svoju skladbu Skender kaže da je "klasične forme - uvod, tema, pet varijacija i intermezzo između treće i četvrte varijacije. Cijeli protok skladbe nije podijeljen na stavke, već se dijelovi stapaju jedan u drugoga uz stalni tematski protok i razvoj. Finale skladbe je sudaranje odnosno sklad između svega prethodnoga." I doista, kompozicija je puna sudaranja, puno je dijaloga između instrumenata, uglavnom između klavira i svakog pojedinog gudača, te između klavira i svih gudača zajedno. Međutim, kao što u naslovu nedostaje maštovitosti, tako je i u glazbi nedostajalo tečnosti i kreativnosti. Ipak, publika je velikim aplauzom nagradila izvođače i autora, te se može reći da je praizvedba bila vrlo uspješna.

Druga je točka programa 1. klavirski kvintet u c-molu, op.1 mađarskog skladatelja Ernőa Dohnányija. Kod nas nešto manje poznat mađarski skladatelj jedno je od značajnijih imena prve polovice 20. stoljeća u mađarskoj glazbi, a za razliku od suvremenika Béle Bartóka nije se oslanjao na mađarsku tradicijsku glazbu, već je nadahnuće tražio u tradiciji njemačke romantike. Dohnányi je želio svirati kao Liszt, a skladati kao Brahms, te se uvelike ugledao na njih. I doista, uspio je spojiti njemački romantizam i mađarski temperament u strastvenu i intenzivnu, pa opet iznimno lijepu i profinjenu glazbu. Kompozicija u četiri stavka donosi vrlo energičnu i emocionalno vrlo nabijenu glazbu, za izvođače i tehnički i emocionalno vrlo zahtjevne dionice koje iz njih izvlače maksimum. Nakon prvog stavka u sonatnom obliku slijedi vatreni Scherzo koji podsjeća na češki ples furiant. Tempo se stišava u trećem stavku, ali ne i intenzitet osjećajnosti, a osobito su lijepe široko pisane  melodijske linije u dionicama gudača. Završni stavak je rondo u 5/4 mjeri koji nas karakterom ponovno vraća u na početni Allegro. Romantičarski lijepo, strastveno ali i suzdržano. Nježne violine su poput svilenih rupčića kojima se otiru suze prvih ljubavi. Ovo je glazba za zaljubiti se uz nju, ili u nju.

Nakon pauze samo još jedna točka: Johannes Brahms, 1. gudački sekstet u B-duru. Sekstet otkriva snažne utjecaje Haydna, Mozarta, Beethovena i Schuberta i u tom smislu jednako progovara jezikom klasike kao i jezikom romantike. Kompleksna kompozicija u četiri stavka zahtijevala je dobru koncentraciju publike, međutim izvedba je doista bila izvrsna i ni u jednom trenutku nisu nas izgubili. Ovom sastavu Brahms izuzetno dobro odgovara i očit je užitak s kojim ga sviraju, što se reflektira i na publiku. Aplauz po svršetku je bio beskrajan i glazbenici su višekratno izlazili nakloniti se, no bis nismo uspjeli nažicati.

I ove godine gostovanje Monike Leskovar u ulozi domaćina serije koncerata na OGV pokazalo s vrlo uspješnim, od čega je prvi koncert s Petritom Çekuom bio najuvjerljiviji i najuspješniji.

Na današnji dan.....

Na današnji dan nema upisanih događaja!