Naime, "MoZuluArt" je projekt austrijskog glazbenika Rolanda Guggenbichlera i trojca iz Zimbabvea - Vusa Mkaya Ndlovu, Blessings Nqo Nkomo i Ramadua. Radi se o spoju tradicionalne zulu-glazbe i klasične glazbe, pretežno Mozartovih skladbi, pa se zato i nazivaju "MoZuluArt". A kako to zvuči? Prva asocijacija je - neopisivo. No ipak, vrijedi pokušati.
Kako je uopće moguće spojiti Mozarta i zulu-glazbu? Pa, tako da se uzme tekst i prevede na jedan od zulu-jezika (obično xhosa ili ndebele), zatim aranžmanski uredi tako da se integriraju afrički bubanj i udaraljke, te sve skupa dobije malo afričkog ritma, a opet zadrži originalni duh klasične glazbe, obzirom da ju izvode klavir i gudački kvartet. Dva ugodna baritona i bas zulu-pjevača ispunila su osorski trg harmoničnim suzvučjem glasova, kao da je pred nama zbor, a ne samo tri pjevača. Moram priznati da mi je mozak pomalo zakuhao procesuirajući informacije iz nesvakidašnjeg prizora ispred osorske katedrale - tri afrička pjevača na zulu-jeziku pjevaju Mozartove arije uz pratnju klavira i klasičnog gudačkog kvarteta i uz afričke plesne pokrete.
Naizgled nespojivo, glazba je uspjela spojiti u izuzetno atraktivno i interesantno glazbeno iskustvo. Publika je bila oduševljena - gotovo do zadnjeg sjedala popunjeno gledalište svjedočilo je o interesu publike za ovakvim avangardnim pristupom klasičnoj glazbi, a činjenica da je poslije koncerta pred štandom za prodaju CD-a bio oveći red svjedoči o tome da se ova interpretacija klasike velikom dijelu publike doista jako svidjela. A kako i ne bi? Topli baritoni, širokih osmijeha i mekih kretnji puna su dva sata s lakoćom pjevali nešto što bi se najbliže moglo opisati kao plemenska balada ili uspavanka, uz pratnju gudačkog kvarteta sastavljenog od glazbenika iz cijelog svijeta (od Austrije i Tajvana do Australije) i vrhunskog pijanista, koji su besprijekorno izveli svaki solo u klasičnoj maniri.
Prepoznatljive melodije Mozarta i Haydna u kombinaciji s nesvakidašnjom vokalnom interpretacijom pokazale su se kao dobitna kombinacija. Osobito kad je, pred kraj koncerta, Vusa upitao publiku "Ta zar vam ne dosadi sjediti dok svira odlična glazba i samo želite zaplesati? Ustanite i zatresite onime što vam je majka dala!" Publici, koja je već od polovice koncerta njihala glavama, rukama i nogama, nije trebalo dvaput reći i u trenu je cijeli auditorij bio na nogama i cijeli trg je plesao. Nezgrapno, europejski ukočeno i pomalo komično, ali plesali smo i pjevali, lomili jezike klikajući zulu xhosa refren i pri tome neopisivo uživali.
Ovaj bi ansambl bio atrakcija i na nekom većem gradskom trgu, pa se nadam da će još biti prilike da ih ugostimo na otočju.