To je društvo formirano 1898. s ciljem uzajamne pomoći članovima u slučaju bolesti i smrti, s tim da su članovi mogli biti isključivo muškarci u dobnom rasponu od 18 do 50 godina, a zanimljivo je da su pravila društva predviđale kazne za političke rasprave između hrvatski i talijanski orijentiranih članova. Kao i rijeke doseljenika iz Europe, Nerezinci su u Americi uglavnom radili teške poslove, nastojeći ondje učiniti životni standard boljim od onoga kakav je rodni otok tada nudio. Ipak je s vremenom udruga narasla i počela potpomagati "stari kraj", a težište aktivnosti prebacilo se s međusobne materijalne pomoći na okupljanja s njegovanjem starih običaja u novoj, prekomorskoj domovini. Napokon su 2002. i žene postale članice društva, a od 2006. postoji i paralelno Zavičajno društvo "Sv. Frane" u Nerezinama.
Na otvaranju izložbe, čiji je postav u hotelu "Televrin" pripremila Irena Dlaka, govorili su predsjednica Zavičajnog društva "Sv. Frane" Flavia Zorović, autor teksta kataloga Julijano Sokolić, predsjednik lošinjskog Gradskog vijeća Elvis Živković, voditelj podružnice Hrvatske matice iseljenika u Rijeci Dean Miculinić, te Robert Zubović, malološinjski župnik koji je svojedobno službovao među otočanima na njujorškom području.
Simbolično je, odjevena u narodnu nošnju Nerezina, vrpcu na otvaranju izložbe prerezala Barbara Sucich, djevojka koja je odrasla u iseljeničkoj obitelji u Americi, ali se odlučila nastaniti u kraju svojih predaka.
Ovom prilikom najavljena je skorašnja izložba o sudjelovanju Nerezinaca u I. svjetskom ratu, povodom stote godišnjice završetka sukoba koji se odrazio na sudbine generacija otočana.
