Na svoj sedamdeseti rođendan, umirovljeni kapetan duge plovidbe Ivo Saganić predstavio je knjigu u vlastitoj naknadi, o svom rodnom selu Vidovićima - "Naši stari Vidošćani".
Iako za ovo mjesto od 27 kuća i samo dvoje stalnih stanovnika ne znaju mnogi stanovnici Cresa i Lošinja, a još veći broj njih nikada nije posjetio selo na brdu ponad Martinšćice, na oko 260 metara nadmorske visine, Vidovići su ovim kapitalnim Saganićevim djelom stupili na kulturnu kartu Hrvatske, kako je na predstavljanju knjige poentirao Bernard Balon, urednik Zavičajne biblioteke Katedre Čakavskog sabora Cres-Lošinj. Publicist i predsjednik ovdašnje Katedre Čakavskog sabora, Julijano Sokolić, kao posebnu vrijednost knjige istaknuo je to što je pisana lokalnim dijalektom, a tekst odgovarajuće akcentuiran.
Na čak 512 stranica, zapisana su imena 456 Vidošćica i Vidošćana, odnosno 95 obitelji - svi stanovnici ovog sela u protekla dva stoljeća, s tim da su obuhvaćeni i njihovi potomci, s obzirom na činjenicu velikog iseljavanja iz Vidovića u veća mjesta Cresa i Lošinja, ali i u (mnogo) udaljenije krajeve. Rezultat je to desetogodišnjeg rada, u župnim arhivima, grobljima, privatnim kućama, istraživanja u Državnom arhivu u Rijeci, među iseljenicima u New Yorku, ali i pregledavanjem skeniranih starih matičnih knjiga na internetu. Tko zna dokle bi u otočnu povijest stigao Saganić, da 1801. godine nije izgorjela dokumentacija župe u Martinšćici, čime je zauvijek nestao svaki spomen na brojne otočane. Ovako, dokumenti o selu iz ranijeg razdoblja predstavljaju pravu rijetkost, a najstariji od njih je onaj na glagoljici iz 1588. godine, u kojem stoji da izvjesni Dume Vidović posuđuje novce za kupnju kupa za pokrov kuće.
"Bila mi je želja da svaki Vidošćan bude spomenut, da ga oživim i da ima svoju životnu priču, jer je on to svojom borbom za preživljavanje i zaslužio. Sada, poslije toliko godina, sve te stare Vidošćane znam, ali ih ne poznajem", kazao je Saganić rezimirajući svoj rad.
Na predstavljanju, iz praktičnih razloga održanom u Martinšćici, na terasi hotela "Zlatni lav" koju je pohodilo dvjestotinjak posjetitelja, još su sudjelovali svirač meha Nizo Kučić, Jakov Kurtović čitanjem vlastite pjesme "Urušenih krovova", Folklorno društvo "Orlec", slikarica Lucija Lovrečić izložila je svoje radove, a iz starih su škrinja izvučene narodne nošnje. Od gostiju, autor Saganić posebno je pozdravio najstariju živuću Vidošćicu, svoju tetu Doru Kučić (90), te Đina Kučića Gašpićeva, jedinog preostalog autohtonog stanovnika sela.