Ne postoji ni jedan turistički prospekt ili časopis, knjiga, odnosno bilo kakva publikacija u kojoj se spominje otok Susak (čak i samo u nekoliko rečenica), a da se ne naglašava kako je drevni Sansego – otok pijeska!
Mnoga turistička mjesta diljem svijeta, koja imaju – kao skulptorski materijal pijesak – znalački stječu popularnost i prepoznatljivost – organiziranjem "festivala pješčanih skulptura".
Skulpture od pijeska predstavljaju lijep izvor kreativnosti i imaginacije. Iz maštovitih i kreativnih ideja umjetnika izrastaju originalne pješčane skulpture, a jedini sastojci kojima je dozvoljeno služiti se, naravno, pijesak su i voda ili more.
Pješčane skulpture pune su nevjerojatnih pojedinosti, a često su visoke i više od 3,5 metra. Umjetnici (profesionalni ili amateri) rade ih i po nekoliko dana, a za neke je utrošeno i do čak 18 tona pijeska! Začuđujuće i prelijepo!
Takvih zanimljivih i vrlo atraktivnih pješčanih zbivanja ima širom svijeta, odnosno tamo gdje postoje morske plaže sa sitnim pijeskom. Plaža Zlatni rat – u Bolu, na otoku Braču, nesumnjivo je u vrhu ljepote morskih krajolika, ali na njoj nema pijeska koji bi mogao poslužiti za gradnju pješčanih skulptura.
Ono što nema Brač, ima otok Rab, odnosno rapski Lopar. Ono po čemu se Lopar posebno ističe među mnoštvom turističkih područja na našem Jadranu jamačno su njegove predivne pješčane plaže kojih ima čak 22. Ove godine, u mjesecu lipnju, na otoku Rabu – u Loparu (na tamošnjoj Rajskoj plaži) održan je Šesti festival izrade pješčanih skulptura. Pijesak je, na neki način, postao loparski "suvenir", a njegova posebna "promocija", i to vrlo uspješna, je Festival skulpture u pijesku kada loparske plaže na nekoliko dana postaju poprište stvaranja nesvakidašnje umjetnosti iz pijeska.
Iz maštovitih i kreativnih ideja sudionika izrastaju originalne pješčane skulpture, a jedini sastojci kojima se sudionici Festivala služe su, naravno, pijesak i voda, odnosno more. Osim najboljih skulptura, nagrađuju se i najbolje fotografije s temom loparskog pijeska. Oduševljenje prolaznika i kupača koji svakodnevno obilaze skulpture u velikom broju, motivacija su Turističkom društvu Lopar da se Festival ponavlja iz godine u godinu.
Festivalom skulptura od pijeska ponosi se i belgijski turistički biser na obali Atlantika - Blankenberge. Na ovogodišnjem 20. festivalu pješčanih skulptura u Blankenbergeu sudjelovalo je četrdesetak likovnih umjetnika iz cijelog svijeta. U skulpture na spomenutom festivalu korišteno je za stvaranje nevjerojatnih kreacija više od 10.000 tona (deset milijuna kilograma!) pijeska!
Festival skulptura od pijeska s temom bajki i legendi održava se u japanskom gradu Tottoriju. Na tottorijskoj plaži, tradicionalno, već godinama nastaju čarobnjaci, vile, divovi i drugi bajkoviti likovi iz raznih svjetskih kultura. Diljem svijeta postoje umjetnici koji dane i tjedne utroše kako bi od pijeska napravili fascinantne skulpture.
Slično festivalima pješčanih skulptura su festivali ledenih skulptura – posebno popularni u Japanu, Rusiji i Kanadi te europskim sjevernim zemljama.
Premda vrlo kratko traju, festivali pješčanih skulptura mogli bi se usporediti s nekim našim likovnim kolonijama (u Gorskom kotaru i Slavoniji) u kojima likovni umjetnici rade trajne skulpture u drvu.
U posljednja četiri desetljeća često sam viđao na susačkoj Velikoj plaži – na rubu uvale Dragočaj (na Spijaži) – razne pješčane skulpture. Po njihovoj izradi i onomu što su predstavljale vidjelo se da su ih radila sama djeca, djeca uz pomoć odraslih i odrasli. Bilo je tu i onoga što nije zasluživalo neku pozornoost, ali i takvih pješčanih skulptura koje su – svojom maštovitošću i izradom – predstavljale prava umjetnička djela. Susački pijesak je poseban, vrlo sipak i suh pa je od njega i teže raditi pješčane skulpture. Nasreću, more je nadohvat ruke pa graditelji skulptura, ipak, mogu ostvarivati svoje zamisli.
Na pijesku susačke Velike plaže već godinama – na Dan iseljenika – priređuju se razne dječje igre, a mladi – u vrijeme ljeta – igraju mali nogomet ili odbojku. Također, organizira se i Dan zmajeva, s radionicom njihove izrade. Međutim, nikada do sada nitko se na Susku nije domislio da bi se – na Velikoj plaži – mogao održati festival pješčanih skulptura. Naravno, kako Susak nema mjesno turističko društvo, Turistička zajednica Grada Maloga Lošinja (u sastavu koje se nalazi i Susak) mogla bi pokrenuti inicijativu da se i na Susku održi Tjedan pješčanih skulptura – u tjednu koji prethodi Danu iseljenika.
Spomenutim događanjem obogatilo bi se susačko turističko ljeto – siromašno događanjima kakva imaju naša brojna mala mjesta na otocima ili na uzobalju (ljetni karnevali, trke magaraca, plivački maratoni, "škraping", biciklizam, odbojka na pijesku, večeri klapskog pjevanja i smotre izvornog folklora...). Da bi bilo moguće održati zanimljivi festival pješčanih skulptura i na otoku Susku, potvrđuje priložena nizanka Nikonovih svjetlopisa – pješčane skulpture na susačkoj Velikoj plaži, fotografirane prošli tjedan – od jutra do povečerja.
Iako sam nastojao saznati ime autora izuzetno zanimljivih susačkih pješčanih skulptura, to nisam uspio. Ipak, i podatak da je te skulpture izradio njemački turist koji je, s obitelji, boravio na Susku – nešto znači.
Kao i sve pješčane skulpture, bilo gdje na svijetu – i susačke imaju kratak vijek trajanja. Prema mom iskusvu – mogu reći da susačke pješčane skulpture "žive" najčešće samo jedan dan, odnosno rijetko dva ili tri dana. Danas na Susku kiši. Bilo je u ranijim jutarnjim satima i pljuska. Razumljivo, jaka kiša susačke pješčane skulpture sravni sa zemljom – kao da ih nikada i nije bilo.
Kao i za mnogo toga u životu – tu je fotografiija da zaustavi trenutak prolaznosti i nestajanja. Priložena nizanka Nikonovih svjetlopisa može poslužiti kao svojevrsna izložba susačkih pješčanih skulptura, ali i kao poticaj da bi nešto zanimljivo i lijepo moglo biti i organizirani susački događaj, a ne samo neko spontano zbivanje potaknuto maštom umjetničkih duša koje ne miruju ni kad su na odmoru.
Razumljivo, opis priloženim fotografijama nije potreban jer svako pješčano djelo koje gledate rječito govori o sebi i umjetniku koji ga je – od pijeska i mora – stvorio i darovao posjetiteljima susačke Velike plaže. Fotografije susačke Uvale Dragočaj – u vrijeme izlaska Sunca – priložene su da bi se predočio ugođaj krajolika u kojem su pješčane skulpture živjele "jedan dan života".