Dvije godine prošle su od najvećeg trenutka sportske karijere Cresanina Igora Marenića, osvajača zlatne olimpijske medalje u jedriličarskoj klasi "470" u tandemu sa Zadraninom Šimom Fantelom.
Rijetko Marenić navraća k svojima u Cres, a jednu od tih zgoda iskoristili smo za razgovor o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
S odmakom od dvije godine, kakva su sjećanja na spektakularni doček u Cresu, nakon zlata u Brazilu?
- Neki dan sam prvi put pogledao zračnu snimku Robija Sablića. Tada baš i nisam bio svjestan što se dogodilo, a mislim da ni sada posve nisam. Drago mi je da se na tom dočeku mobiliziralo puno ljudi i kad god dođem u Cres, vidim da ljudi u kontaktu sa mnom još uvijek "surfaju" na valu tog događaja. Doduše, izgleda da je bura otpuhala onaj natpis sa Šetališta... (Iznad ulaza u grad donedavno je stajao natpis dobrodošlice u grad olimpijskog pobjednika, op.a.)
A kako s vremenske distance djeluje rezultat?
- Samo nas dvojica i naš tim znamo koliko smo truda uložili u sve to. U okvirima i okolnostima u kojima smo radili, to je bilo čudo.
Što se događalo u protekle dvije godine?
- Puno sam se bavio trenerskim poslom i jedrio na većim brodovima, u drugim projektima, s turskim sponzorom. Također, puno sam putovao, ne samo zbog jedrenja. Radio sam s posadama u klasi "470", jer sam tu ipak najsvježiji, i to najprije sa ženskom posadom iz Turske, a ove godine sa Šveđanima Antonom Dahlbergom i Fredrikom Bergströmom. Na Svjetskom prvenstvu bili su četvrti i zadovoljan sam kako je to ispalo, iako su bili vodeći sve do plova za medalje, kada su psihološki popustili.
Ušli ste u novi natjecateljski projekt, u klasi "nacra 17", koja je tek prije dvije godine postala olimpijska?
- Pojavila se mogućnost da nastavim jedriti u novoj klasi, s Karlom Šavar, devetnaestogodišnjakinjom iz Zagreba. "Nacra" je katamaran, s kolombama zavrnutim ispod broda, što dodatno smanjuje trenje. Kada smo prošle godine u siječnju odlučili završiti s 470-icom, Šime je našao varijantu da nastavi jedriti s bratom Mihovilom u klasi "49er", a ja sam imao neke mogućnosti nastaviti u "470", ali se to izjalovilo. Po svojoj konstituciji mogu jedriti samo u toj klasi ili u "nacri", a prije pola godine pojavila se aktualna ideja. Djevojka je mlada, bila je jako dobra u "laseru", ima podršku svog kluba YC "Zagreb". To je financijski jako zahtjevan projekt, a u zadarskom "Sv. Krševanu" to ne bi mogli pratiti. Sve je duplo skuplje nego u "470", jer nizozemski proizvođač ima monopol, radi brodove za sve natjecatelje u ovoj klasi, a brod košta četrdesetak tisuća eura, naspram dvadesetak tisuća u klasi "470". U ovom slučaju, Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski jedriličarski savez se, da ne kažem - zaklinju da projekt može zaživjeti. Odradili smo nekoliko treninga na sličnim katamaranima i sve je bilo u redu. Problem je to što katamarani u nas nemaju tradiciju, pa ćemo morati ulagati u znanje iz inozemstva. Ali, tako smo činili i prije Rija, angažiravši strane savjetnike. Mislim da je to neophodno da bi cijela akcija imala smisla.
Sada čekamo da nam kupe brod, što je HOO obećao, a dotad će nam pomoći prijatelji iz Primoštena i Šibenika, koji imaju katamarane slične ovima iz nove klase. Kada dođe brod, a to bi trebalo biti u studenom, angažirat ćemo nekoga da nas dobro uputi i početi "tući" sate treninga. Zadar će biti baza, jer sam tamo stalno, iako još nisam dobio stan koji je obećan nakon zlatne medalje.
Bude li sve prema planu, kada ćete imati prve natjecateljske nastupe?
- Ako brod dođe na vrijeme, u travnju ćemo ići u Palma de Mallorcu, pa nastupati sve do Svjetskog prvenstva koje je u prosincu, u Aucklandu u Novom Zelandu. Tamo se mogu osvojiti olimpijske norme i to je jedna od dvije šanse, a druga je Europsko prvenstvo 2020. godine, za koje se još ne zna gdje će se održati. Svjestan sam da su nam šanse minimalne s obzirom da tek krećemo. Dvadeset posada ide na olimpijsku regatu, samo po jedna iz svake zemlje. Sada su kvalifikacije drugačijeg sustava, a kontinentalni sustav onemogućava da prođe veći broj europskih zemalja, iako imaju kvalitetu. To je sada jedina olimpijska mješovita klasa, s tim da će "470" također postati mješovita, umjesto zasebnih muške i ženske. Naš glavni cilj su one sljedeće Olimpijske igre, 2024. godine u Parizu i volio bih tamo biti u igri za medalje.
Bivši kompanjon Šime Fantela i brat Mihovil postali su svjetski prvaci u klasi "49er"; kako to komentirate?
- Napravili su čudo. I dalje stalno kontaktiramo i jedrimo zajedno na velikim brodovima. Njima je realnost uoči Svjetskog prvenstva bila steći normu, tj. ući u prvih osam, ali su na većem dijelu prvenstva imali dobre uvjete - slab vjetar i "miješanje", što Šime voli. Iskoristili su priliku i to je čudo s obzirom na samo godinu i pol staža. Oni su imali dobru situaciju, dobar uvod u klasu od strane Petra Cupaća i Pavla Kostova, koji su u početku puno pomogli. Kasnije su našli francuskog konzultanta i tako preskočili više stepenica. Kada su svladali brod, vidjelo se Šimino iskustvo i znanje. To što je on sada napravio, medalju u dvije različite klase, nema puno ljudi.